Seka

Kad ne pričam s njom, a tu je, nisam ni svjesna da mi nedostaje. Poželim je samo kad je dugo nema. Ali, čim se vrati, za dan se posvađamo i ponovo mi ide na živce. Valjda je uvijek ta razlika u tri i po godine bila prepreka da je shvatam ozbiljno. I da se ona ponaša ozbiljno.
Ja sam često imala poriv da joj izigravam mamu, pa me ona mnogo puta i nazivala drugom mamom. Što u kontekstu zvocanja, što u onom finom, brižnom. A i ja sam prilično živčana osoba i sve mi smeta. Nerviraju me njene fakultetske obaveze koje su meni takve kao da ih je dijete smišljalo, a ona se oko njih lomi.

Sinoć mi je došla da joj pomognem oko eseja o Appleu i Steveu Jobsu. Osim toga što sam bila nervozna iz nekih svojih razloga, nerviralo me je kako je spora i kako pored svih, haman pa nacrtanih, uputa, ne umije da završi esej za kraće od 5 sati. U jednom trenutku sam je prestala slušati i ona je samo izašla iz sobe. Nisam razmišljala o tome da li sam joj, uopšte, pomogla. Pričala sam nešto, pa nisam ni primjetila da je i sama nešto nervozna. Njen nezadovoljni izraz na licu sam povezala s tim esejom.

Jutros mi je opet došla u sobu, a ja sam se, već rutinski, postavila s pitanjem: Šta ti sad treba? Osjetila sam se pomalo krivom i postiđenom kad je rekla da hoće samo da mi nešto ispriča. Primjetila sam da je nekako nesigurno sretna. Prepoznala sam sebe u tom izrazu na licu joj. Dok mi je pričala kako je drhtala dok je sinoć na telefon razgovarala s momčićem u kojeg se zaljubila, nisam mogla da ne proživljavam taj isti osjećaj s njom, jer znala sam o čemu govori. Nisam sigurna da li joj je trebao neki savjet ili je samo htjela da je saslušam. Nikad se nisam znala postaviti prema njoj u takvim situacijama. Mi nismo sestre koje su inače dijelile takve razgovore.
Nekako i ne mogu da zamislim da moja mala sestra ima takvih problema. Ona je mala. Ona ima tek 20 godina. 🙂 (Naravno da sam ja sa 20 godina bila veća od svih.)
I ne mogu skoro nikad da budem objektivna u takvim razgovorima. Čim čujem da ju je neko krivo pogledao, odmah bih rastrgala tog koji joj nanosi nepravdu. Zaboravljam da nije dijete. Zaboravljam da je već na fakultetu i da je savršeno sposobna i sama donositi odluke. (Osim oko čišćenja stana.)

Godinama nisam bila najbolja sestra na svijetu, znam to. Nisam bila ni loša, jednostavno… nisam bila sestra. Znam da ja ne mogu promijeniti nju, to će uraditi vrijeme i godine, ali možda mogu promijeniti svoj odnos prema njoj i biti malo više sestra, a malo manje mama.
Na kraju dana, za nju bih sve uradila. Ona me uvijek zvala Seka.

Raspoloženje: Snow Patrol – Chasing cars