Da ja vas pitam, ‘nako otvoreno: Zašto ljudi imaju potrebu da drugima sole pamet i seru im se na sreću? Šta je to tako tužno u čovjeku, da drugog ne može da pusti da sam sebi život kroji?
Jes‘ mi naopak ovaj apostrof…
Raspoloženje: BSB – Shape of my heart

Valjda zavist, šta li. 🙂
Šta će nam zavist, baš je ljigav osjećaj 🙂
Ali eto…
Meni ne treba, al et, nekome treba. 🙂
Ma to ti je ko ono a nije ni nalik na to:D
Clan, ne treba ni meni, znači mi smo kul. 😛
Senjora, ma ja, razumijem. Ko ono… bile tri mačke. Dvije iste, jedna različita. 😀
ma tako nekako:)
moze biti da nemaju dovoljno secera u vlastitom kreiranju,,pa misle
da ce postati dolce i grbana u tudjem. A moze biti i da im se samo kaki
u tudjoj cenifi. Ko ce ga znati…
presnije rjesavati tudje probleme a svoje i ne vide.JBG
kutakusana, sviđa mi se kako si to opisala. 🙂
sanjalice, obično je to tako, nažalost.
ma ne znam jel to zavist ili neka ruuzna potreba ljudi da oni “znaju najbolje” jer su aman oni “objektivni”..ne mozes bit objektivan ako ne znas sve informacije, a ja nekom ne mogu reci i opisati bas sve..(ovo su neke moje frustracije) pff
Slažem se. I ja uvijek kažem kako niko ne može znati kakav odnos imaju dvoje ljudi, bolje nego njih dvoje, bez obzira na to s koliko informacija, taj neko ko daje objektivno mišljenje, raspolaže.
Neke stvari se ne mogu prenijeti riječima. 🙂