Mene ponekad uhvati takva dragost i milina prema ovom gradu (Saraj'vu) i ovoj državi, dođe mi da svako drvo i svaku zgradu zagrlim. A i zavoljeh ja Sarajevo, nigdje ja išla ne bih.
Baš je nama fino ovdje. Možda nemamo para, al’ imamo duše.
Raspoloženje: Kultur Shock – Sarajevo
Jesam li uhvatila trenutak il’ sam uhvatila trenutak?
Mislim da si uhvatila trenutak.. 😉
wow ko je ovo slikao????
zar ti nisi iz Tuzle ili nekog drugog podneblja?
Gostu, rodom sam iz Doboja, ali sam godinama u Sarajevu. 🙂
Ra, ahahah, wow, ja 😀
smbih, i ja isto. 😀
BogUmi jesi 🙂
I pare nisu problem, para neJma 😀
u'vatila si trenutak,a tek što ja volim Kultur shock…:)
Reb, ma ‘ta će nam pare, samo se narod svađa zbog njih 🙂
Sheiba, dobri su, dobri 😀
kad sve saberem i oduzmem, ništa osim to malo duše i nemamo….
Na kraju će nam to jedino ostati bitno. 🙂
Vidi se da nisi ovde rođena ;)) Nema ti se ovdje šta sviđat, vjeruj mi :DDD
Ima, ima, nađem ja sebi. 😀
uFatila si ga bome 🙂
Još da vidiš kakav je bio uživo… uuu 😀
Tren
U blagom žaru svetog jutra, nježna sjena prekri doline i proplanke, mora i jezera. Zastalo sunce na tren sijati. Zastade i grom na tren grmiti, a svako uho šume osluhnu, svaka perka utihnu i svako oko ne trepnu, da osluhnu da vide, ko to hodi, ko to kroči da upita sunce – zašto posusta.
Vjetar umjesno zahuča, prekri obale i međe – Kakva je na srcu gorčina?
A zrake strepljivo granuše. – Sunce ljubi.
Zar sunce može da ljubi ili ne ljubi? Zar nije sunce za planine i mrave, zar nije sunce za livade i konje, zar smije sunce da bira gdje će da sija? – Vjetar huči.
Zar ne ljubi zora rosu? Zar ne ljubi nebo jata? Zar ne ljubi noć zvijezde? Zar ne ljubi tihota jezero?
Zar ne ljubi kiša zemlju, pa se na nju blago spušta? Zar ne vodi more ljubav sa obalom?
Zar ne smije sunce, da ljubi vjetar? – Sunce bolno.
A pojuri vjetar niz gore i klisure;
Nije li zora sagorila rosu? Nije li nebo uteklo jatima? Nije li noć srušila zvijezde? Nije li tihota umorila jezero?
Zar ne blati kiša zemlju? Zar ne razbija more stijene?
Ipak rosa zoru čeka, ipak krila miluju nebo, ipak se zvijezde dotreptavaju sa tminama noći, ipak jezero žudi za tihotom.
Ipak zemlja bez kiše bolno puca, ipak obale ne bi bilo bez mora.
Ni bezimene visote ni bezdane tmine nisu utekle ponekoj zraci.
Pa zar je blagodarna jarost sunca što nad bespućima vjetra bdije, bezvremena kletva?
Zar ne smije sunce da ljubi?
Zar ne smije sunce da ljubi?
Zar ne smije sunce da ljubi?
Čiji je ovo tekst, ovako divan?
Nisam dugo nešto ljepše pročitala. 🙂
Tvoj. Na poklon.
Baš ti hvala. 🙂 :*
Odlična fotografija!
A dobro… 🙂
emilija, hvala ti! 🙂
lujko, bujrum, bona, hajde 😀