Rekla bih da je danas sasvim normalna stvar da se zanimamo tuđim stvarima. Sad kad je proljeće došlo, omiljena aktivnost svih guštera biće lješkarenje u baštama popularnih kafića duž Ferhadije uz šoljicu, dvije mahalanja, ogovaranja prolaznika i prisluškivanja.
Lično baš i nisam ljubitelj ispijanja kafa na takvim mjestima, ja se više volim zavući u neki ćošak gdje nema puno ljudi, no ponekad je tako nešto neizbježno, a čak i u ćoškovima ima ušiju. Sva sreća pa imam prijateljicu koja neće ni popiti kafu, sok, štagod, ako za vrijeme lijepih dana nema mjesta u prvom redu u baštama navedenih kafića. Ako dan nije lijep, onda se mora sjediti u izlogu, gutati dim pušača i ponovo mahalati, pa i na uštrb živaca i zdravlja njene drugarice aka mene. Možda drugi put o tome zašto ja sve to šutke prihvatam.
Neizostavne teme među ženama su, ustvari, brojne. Prvo muškarci, pa druge žene (za razliku od muškaraca, o njima se često priča sarkastično), šminka, odjeća, opet muškarci, kosa, nokti, štikla, čipka, hrana, muškarci, žene, šminka, odjeća (sve to u par krugova), a sve to skupa se iskombinuje sa pričom o seksu i sličnim seksualnim zanimljivostima.
Slagala bih kad bih rekla da i ja, kao pripadnica nježnijeg spola, kojeg od milja ponekad nazivam "kokoda spol", ne uživam u navedenim temama i ne bavim se njima. Opet bih slagala kad bih rekla da mi je to i jedna od omiljenih aktivnosti, uzimajući u obzir da i nemam puno prijateljica i da zapravo ne volim da izlazim.
Ono što me više nervira od mahalanja i ogovaranja prolaznika, jeste prisluškivanje tuđih razgovora. Ponekad neke stvari ne možeš ne čuti. Nažalost ili nasreću, subjektivno je.
No, češće se prisluškuje namjerno, a riječ seks i one s njom povezane su usko povezane sa prisluškivačem, kao nekom nevidljivom niti, koja onog do tebe naglo trzne kad se neka od tih riječi spomene.
Dok sam s jednom prijateljicom sjedila u ćošku jednog kafića, vodile smo razgovor koji je uključivao neke od tema koje sam gore nabrojala. Ja, inače, jesam poglasna osoba, ali uz svu muziku i pažnju na ton, čisto sumnjam da je naš razgovor mogao imati odjeka 20ak centimetara od nas. Ipak, djevojke do nas su se potrudile da utihnu i oslušnu o čemu mi to tako zanimljivom pričamo.
Mi nismo suptilni. I sve što radimo je ofirno i s nosom u tuđim stvarima. Dok ne naiđemo na sranje.
Sto ukinu goste, morala sam maksuz da se logujem :/ 😀
Ja voljem sjediti u Ferhadiji ovako cim otopli, ne moraju biti prvi redovi naravno:D ali eto onako volim sjesti i pricati o neobaveznim budalastinama, citaj muskarcima (o cemu drugom:D)a da posmatram prolaznike i mahalam o njima fakat nisam od toga iako mi je drustvo takvo :S mahalanje i zabadanje nosa je nas nacionalni sport no.1 :thumbup: 😀
Da aMonimni gosti malo smire strasti. 😀
Pa poželim i ja, što da ne, ali ne izlazim na kafu da mahalam ljude koje ne poznajem, izađem da se opustim. Ma, kad malo skontam, meni bi najbolje bilo s knjigom na suncu. 😀
Kakva si ti Bosanka 😛 ahhaha
joj da, negdje u park se zavaliti na travu i citati, jos kad te ne bi cudno gledali :/
Ma sve mi je manje bitno šta drugi misle. 🙂