Dosadi pretvarati se da je sve u redu. Smori smijati se da te niko ne bi pitao što se ne smiješ, smori stalno sebi ponavljati kako moraš misliti pozitivno, da će sutra biti bolje, za jedan dan je dalje, dalje je, dalje, dalje…
Umori traženje izgovora za svaki zamišljen pogled, umori čekanje da prođe i izmišljanje dobrog raspoloženja u procesu. Iscrpljujuće je svaku noć zaspati u isto vrijeme, na istoj strani kreveta, sa istom mišlju u glavi, sa istom pjesmom u ustima, sa istim pogledom na prozor i jednakim trncima u tijelu na zvukove vani.
Ipak, sutra opet bude ista stvar. Smiješ se da te ne bi pitali zašto se ne smiješ, izmišljaš dobro raspoloženje, spavaš na istoj strani kreveta, rjeđe gledaš kroz prozor i čekaš da prođe.
Sve prođe.
Onda,kad ti tako dojadi, vala se izviči negdje. No ne na ikoga.Negdje…;o)
O kako ovo zvuci poznato…ali prodje sve, govorim iz iskustva 😀
:**
Oj..sha je sad? Zar si i ti u fazi ,,nigdje veze”…dobrodošla u klub…hahaha..ma i ja isto nabacim osmijeh, lafo raspoloženje a u glavi hiljade misli (kod tebe je samo jedna misao koliko sam shvatio)i tako…ali proći će..:)
Poznato…ali ce proci, znas da hoce, stvarno 🙂
Nemam ti sta drugo reci…pricat cemo :*
:* y'all. 🙂