Postoje muškarci koji kada daju komplimente kažu jednostavno: Lijepa si, zgodna si, imaš prelijep osmijeh, imaš lijepe oči, baš ti dobro stoji haljina… Imate komplimente sarajevskih muškaraca: Mala, goriš! Lutko, jesi to iz izloga izašla? Ma jesi mi se to namontirala, bona, svaka čast! Ti si Tito!
Imate onda sljedeći nivo, kao ovaj jedan čikica što mi dođe na posao svake sedmice i vazda mi se oduševljava i daje neke nove komplimente i ljubi mi ruke. Danas ide i govori: Joooj, Morgana, pa kako si mi tako lijepa, ja bih tebe stavio kao simbol grada Sarajeva, bih majke mi!
To je ona kombinacija sarajevskih i klasičnih komplimenata.
Možda samo nivo iznad toga mogu biti Arapi sa svojim navalentnim i pretjeranim komplimentima.
Imala sam jednom šefa koji je bio Arap, pa znam o čemu pričam. Mada, bilo je super kada bi tu pažnju pokazivao i poklonima, jer nam je svima s puta uvijek donosio kojekakve čokolade, sitnice, meni čak jednom i parfem. I to odličan, baš je potrefio.
Ima i ona druga krajnost, oni koji ne govore, ali vas progutaju pogledom, od glave do pete, tako da se samo stresete od neke nelagode. Nekako imam osjećaj da muškarci u sebi imaju ili nemaju tog šlifa, a ovi koji nemaju definitivno bi mogli pokušati naučiti kako se to radi.
24 thoughts on “o komplimentima”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Hahhaha da ima ih koji jednostavno nemaju to u sebi da dijele komplimente. Meni je to čak i ok, sve dok napadno ne gledaju.
Žene npr. isto rijetko kad dijele komplimemte random muškarcima koje ne poznaju dovoljno što mi je najnormalnija stvar i zašto bi omda to muškarci radili.
Iskreno, ne volim od svakoga ni dobit kompliment, jer nekad stječem dojam da mu se svašta vrma po glavi, a ne želim biti sudionik nikakvih scenarija.
Slažem se, ali nam komplimenti uglavnom smetaju jer imaju neku seksualnu pozadinu. Ima onih bezazlenih, iskrenih i oni mi ne smetaju od koga god da dolaze. Ovaj čiko što mi je rekao ovo iznad je čovjek od 65-70 godina i zove me “sine”, pa su mi njegovi komplimenti simpatični jer su kreativni i znam da dolaze iz najbolje namjere. Osjeti se to nekako, tačno kad ti neko nešto kaže znaš iz koje je namjere.
A znam na što misliš! Nekim ljudima je to i u kulturi ili u nekim kulturama je to pravilo, a kod nas se vrlo često brka s upucavanjem, odnosno misliš da je po srijedi to. Imaju i oni koji ciljano daju komplimente da ti se svide, viđa se i u poslovnim krugovima da se pobjegne malo od pretjerane formalnkosti iako osjetim koji je iskren, a koji tek onako.
Da, što kažeš čitava kultura komplimenata nam se razlike od nekih drugih naroda, nismo naviknuti da to nema neku seksualnu konotaciju haha
Ma najbolje im je neka šute.
Većina ne zna ni pročitati situaciju, kontekst, je li djevojka sama, hoće li je možda to prepasti u tom trenutku, posebno ako su neke puste ulice, situacije gdje je on u autu ti hodaš sama… znamo li se, i ostalo? Ma nemaju oni pojma! Creeperi!
Ma najbolje im je neka šute.[2]
Ma najbolje im je neka šute [3]
Ma mislim da smo malo i mi nepravedne prema onima koji ne gledaju svaku od nas kao komad mesa. A pošto je većina takvih, onda ispaštaju i ovi iskreni. Ja barem nekako znam prepoznati da li je komentar iskreni kompliment ili je neko seksualiziranje, a u tom slučaju definitivno ih ne želim čuti niti su mi zanimljivi.
Dobro si rekla, nije problem u komplimentima kao takvim već je odurno kada su sa seksualnom, kako ti gore reče, pozadinom. Nerijetko sam imala kolege na poslu koji to sve ono “kroz šalu”, i onda kad se ne hihoćem na to njihovo budem im umišljena i ne znam se šaliti. Pa hajde bar kad su samci pa i razumijem, ali stvarno je bezveze kad neko ko je u ozbiljnoj, dugogodišnjoj vezi ili braku, ili neki starac što mi dedo može biti a kamoli otac, krene s tom pričom. To je jedna stvar što mi baš u očima spusti čovjeka.
Ja sad radim sa muškarcima, ali zaista nisam imala neprijatnih komentara, više onako svađe neke oko posla haha. A ovaj čiko mi stalno nešto komplimentira, ali njega zaista ne doživljavam na taj način niti te njegove riječi. To me potaknulo na post, a radila sam i prije 10ak godina u kolektivu gdje su bili pretežno muški i tu je baš bilo ružnih komentara, naročito jedan s kojim sam se na kraju krvnički posvađala. Ne znam kako sebi daju za pravo za izreći neke stvari.
Vjerujem da te osjećaj ne vara. Mislim da se jednostavno osjeti kad si nekome samo lijepa i simpatična.
Mene je na ovom mom sadašnjem poslu jedan kolega pokušao poljubiti u usta. Na kraju kao šalio se ne bi on ništa, ja pretjerujem. Mislim da me ne bi zaista ni poljubio, to je isto jedan deda koji uskoro ide u penziju, ali šta mi se imaš unositi u facu i kakva je to, Boga ti, šala?!?
uf, grozno, to već spada u napastvovanje, čuj šalio se. Nije to nikakva šala niti je prihvatljivo, naročito i u odnosu na godine, baš ljigavo od njega.
Ja volim ovako dati kompliment muskarcu, ne bas radnom dovoljno da ga znam par sekundi i naravno izricito sexualiziranje, jel necu mu reci svidja mi se kako razmisljas 😀
Ma biće sad ko da opravdavam žene, ali imam osjećaj da je to drugačije, s naše strane, više šaljivo i malo koketno, ali nikako ne izgleda kao da ih napastvujemo, naročito jer žene to ne rade inače i nije im redovan alat za ulijetanje u gaće. Još ako muško zna prihvatiti igru, bude zabavno. Šta ja znam, žene su mi urijetko ljigave, pa mi je to opravdanije 😁
Mada što kaže Chandler, postoje dupli standardi za žene i muškarce na tom polju i jednostavno drugačije poimamo komplimente i flert.
“When you flirt with a guy, you think, I’m just flirting. No big deal. But the guy is thinking: Finally, somebody who wants to sleep with me.”
random*
Fino si ti to elaborilala moja poenta je da ima zena koje razmisljaju tacnije acting kao muskarci, i ne volim to solidarisanje u komentarima moram malo da vam pobrisim harmoniju balansa radi ali sam iskrena usput. Ne znam ja kad se zaljubim u lika necu mu dati kompliment ali ako mi je ono lik dobar fizicki, sto je rijetkost nemam problem to reci.
Jedno je sta zelim, drugo je sta hocu, i nema ljubav nista s tim ako me razumijes 🙂
ima naravno, čak ih znam, imaju tu mušku energiju koju prenose i na život, i nije nikakvo solidarisanje, samo ne mogu prihvatiti da baš svi muškarci isto razmišljaju, a ako i razmišljaju onda svaka čast onima koji to ne pokazuju na taj ljigavi način 😀
Nisam nikad razmišljala o tome kako sam se ja postavljala prema muškarcima, vidiš… da, nije ni meni problem reći nekome da izgleda dobro, baš kao što kažeš, naročito kad emocije nisu uključene. Ako jesu, često to upakujem u šalu, ali generalno nisam laka na komplimentima ni prema ženama, pa tako ni muškarcima. Ne zato što mislim da neko ne valja, nego ih ja uvijek uzimam s dozom rezerve, pa neću da neko misli da foliram.
Razumijem apsolutno 🙂
Meni je dobar kompliment bio kad mi je jedna žena pridržala vrata da izađem, pošto sam bila u haljini i visokim potpeticama, i rekla mi je Dajte da ja vama pridrižim vrata, baš ste se sredili!
Žene ženama znaju dati divne i iskrene komplimente, kakve muškarac nikad ne bi znao! I meni su uvijek draži komplimenti koje dobijem od žena. Ili djece. Ali, znaju i ujesti kao malo koja zmija… 😀
Sad nešto razmišljam da ti napišem i koja mi je najgora ženska uvreda, ali to su sve nekako meni nebitne, mislim, to što se odnosi na izgled, šta ti možeš, takav si kakav si. I ovisi ko ti kaže. Moja kolegica, koja nema filtera, zna svašta reći, ali samo s kim je dobra. Jednom mi je rekla E vidi nje s onom jeftinom majicom, a skupim štiklama (podsjetila me na onu scenu Lectera i Starling u Kad jaganjci utihnu)! ali znam da ona, zaista, nije mislila uvrijediti, ona to kaže i za sebe, i osjeti se da nije zlobna. Niti je mene briga za to, ja se stvarno ne znam obući, da mi nije muža, katastrofa bi bila. Dok druga kolegica, koja kad te uvrijedi, vidi se da je zlobna, ali i ljubomorna. Jednom mi je rekla, pošto ja osam godina nisam mogla zatrudniti, Prava si stara cura! I onda je prva došla u posjetu poslije porođaja, donijela poklone, novac, znaš kako to kod nas ide. Uopće ne znam da li tako laprda ili je namjerno zlobna. Čak mislim da ima i bipolarni poremećaj, iz nekih priča se može naslutiti.
znam tačno o čemu pričaš. Kad si s nekim u opuštenijem odnosu onda se neke “uvrede” izreknu kroz šalu i znaš da ih osoba ne misli ozbiljno, pa i te na račun izgleda, što kažeš i za sebe to znam reći. Tad je to podbadanje simpatično, čak. Ali, stvarno se osjeti u tonu, kontekstu, pa i pogledu popraćenim izjavom da li neko to stvarno misli i koliko je bezazleno. Moja bivša prijateljica je meni rekla: znaš li ti odakle si ti? (sa jednog sela sam), aludirajući da nisam “zaslužila” život i mjesto koje imam. Naizgled, analizirajući riječ po riječ, nije rekla ništa ružno, ali je gora uvreda od one kad ti neko kaže: vidi te na šta ličiš i sl.
Ali, kad spomenu uvrede, najsmješnije ja kad se sastanemo moja drugarica iz osnovne i ja, i onda, neminovno, dođu stari dugovi na naplatu, tipa Nisi me podržala kad su me zezali za šiške ili Sjećaš li se kad mi onaj ono reče, a ti ništa ili Ti si mene zezala za bubuljice na čelu, A ti mene za noge što ih krivim kad stojim itd. 😂😂😂Ili kad smo obje nastradale od uvrede, tipa Sjećaš se kad nam Aida reče to i to, ti si se baš bila naljutila i sl.😂😂😂
hahah, e pa da, to je ono što govorim, imate jedan prijateljski i opušten odnos i znate da je sve to samo šala, ta energija se osjeti.