The world is indeed comic, but the joke is on mankind.

Žudim da pročitam neku dobru knjigu. Bilo kakvu knjigu koja ne spada u stručnu literaturu.
Realno, nije da nemam vremena, ali ako bilo šta drugo uzmem u ruke, a da to nije Crvena knjiga, grize me savjest i onda postiđeno, npr. započeti Srebreni ključ, vratim na mjesto odakle sam ga uzela.

S tolikim sam uzbuđenjem jedne daaavne godine kupila Kunderinu Šalu da sam mislila da ću je pročitati iste sekunde. Još uvijek nisam.
Historijske tragične ljubavne priče iz dva dijela su započete. Nikad završene.
Da ne pričam o Kingovom "oTOm". Kad sam TO uzela u ruke, srce lupalo kao kad se prvi put zaljubiš. Pročitala pola, ponovo u međuvremenu odgledala film i knjigu odložila. Izvukla sam se na ispite.
Šumska utvara isto čeka od pamtivijeka. Čiča Gorio u penziji.
Da ne spominjem još četiri knjige Lovecrafta. Poeovu prozu, Nabokovu Lolitu, Burgessovu Paklenu narandžu.

Uživam u onom osjećaju kad doslovno "vidim" sve što čitam.

Dala bih i Crvenu i Zelenu knjigu i onu od 1000 strana za nekoliko stranica gore navedenih.
Jedva čekam odmor. Travu, predvečerje, more i knjige.

7 thoughts on “The world is indeed comic, but the joke is on mankind.

  1. Fuj, ako je ono na sta ja mislim…

    Kud vrucina, kud knjige imaju pozamasan broj stranica,…kud zeznut predmet… ako crvenoj i zelenoj dodas plavi praktikum ja cu biti na pravom putu da pogodim o kom je predmetu rijec a ti… -nema te nigdje 😀 (osim uz knjigu), a ako se pozabavis TIM/strucnim knjigama ponajmanje ces imati vremena za citanje “NEstrucne” literature…

    Ali, polako…bice (jednog dana… kojeg?! -hm…) 😉

Komentariši