idu dani…

Danas je prošlo najviše vremena u kontinuitetu da me zubi nisu boljeli bez tableta.

Sutra u 11h će biti nalazi tatine biopsije. Zaboravim, pa se sjetim, iako nekako vjerujem da je bezazleno i da će biti ok, uvrne me u stomaku pomisao na to čekanje.

Prođu dani u nekoj izmaglici, obavezama, istinski zaboravim i na to, i na svoje zube, zaboravim koliko je sati i koji je dan, nekako mi se sve stopilo sa obavezama i raznim vijestima koje dolaze sa svih strana, a malo koja je lijepa.

Sjetim se onda i nekih drugih ljudi, daleko su, pitam se kakav je njihov život danas, što bi meni bilo bolje nego njima, nego bilo kome na svijetu, što bi moja briga bila veća i preča, ja sam zrno u zrnu, atom, nevažna u pijesku iste boje, ispod istog sunca za svakoga…

12 thoughts on “idu dani…

  1. Ide ova pijesma uz ovaj post…želim da sve prođe okej i s tvojim zubima i tatinom biopsijom.
    Zadnji pasus, razumijem sentiment, ali opet najpreča si sebi jer onda ćeš biti tu jaka i za druge. Zahvalan sam za comms kad mi je nedavno bilo teško i šaljem ti dobre vibracije da sve bude okej, jer iako smo zrna, ipak svako, pa i ti vrijediš.

    1. Nisam ovu pjesmu dugo slušala, teška mi je i plačem uvijek kad je slušam i sad mi je tako nekako došla u misli…

      Hvala ti Kris, drug si. Svako zrno gradi nešto veće, ali samo skupa s drugim zrnima. Da bude ok, aBd ❤️

    2. Eto prošlo sve okej. Šta reče zrna se udružila i sve ispade dobro. 🤸🏻‍♂️🕺drago mi je.

    1. Sve to stoji, ali ne liječi bolesti i brige oko bolesti. To je najslađe pojesti kad dobiješ dobre vijesti.

Komentariši