… ja ću se početi bojati zubara još

Bila jutros da vidimo šta se to dešava u mojoj gornjoj vilici, jer na telefonu nije zvučalo tako strašno, ali kad mi je uživo objasnila u čemu je problem, moram reći da mi nije bilo nikako svejedno.
Imam kvarove na sedmici i osmici, ali se nisu vidjeli bez snimka, zato sam došla u situaciju da ih skontamo tek kad me počelo boljeti. Kvarovi su blizu živaca, jutros mi je otvorila sedmicu i stavila lijek, pa ćemo vidjeti u ponedjeljak može li se spasiti ili će morati da vadi živac.
Zaboravila sam koliko zubi mogu da bole, danas kad je anestezija popustila Neofen 400 mi se samo rugao, pa sam u apoteci kupila Dexomen i on je pomogao da se bol umanji, ali ne i prođe. Navodno treba do 48h da se smire živci.
Ne znam kako sam otišla po dijete u vrtić, čim zinem i onaj zrak me ošine po zubima, dođe mi da zaplačem. Smrkla se ko noć i samo molila Boga da nekoga ne sretnem i ne moram otvarati usta. Djetetu samo mumljala: mhm, mhm… kad me nešto pita. Proći će i to.

Ono što me brine je ova nekad liječena petica koja mi je malo i napukla i osjetim to pod jezikom. Navodno u njoj imam i neki klinčić, a ja uopšte ne mogu da prizovem u sjećanje ko mi je to radio i kad. Samo negdje u magli mi titra da mi je i tad rečeno da je zub u lošem stanju i da će ga pokušati spasiti, što očito nije bilo predugog vijeka, jer se odlomio manji dio sa unutrašnje strane, a na samom vrhu korijena ima neki kvar koji će moja doktorica probati ponovo liječiti. Ako ne uspije, jer je duboko, morat ću ići oralnom hirurgu koji će mi rezati desni iznad zuba i izrezati taj bolesni dio. Zamantalo mi se kad mi je to rekla. A hajde dopusti da izgubim zub(e) zbog tog malog govneta. Kakva sam sreće, baš će me ta sudbina zadesiti. Razmišljam samo o tome kakvi me bolovi čekaju postoperativno, jer ako ovako boli nakon običnog liječenja…
Na sve to predlaže da na zub stavim navlaku da ne bi opet pukao na nekom nezgodnom mjestu, jer je očito krhak. Hajde što ću se peglati s tim sigurno sedmicama, možda i mjesecima, što će boljeti, nego će me fino opaliti i po džepu.

Baš nešto razmišljam kako nema pravog mjeseca u godini da čovjek potroši malo više na sebe, a da se nekako ne zaduži, jer svaki mjesec imaš po nekoliko rođendana, praznika, klinaca i palaca, a evo u ovom glupom maju se sastalo da imam sve puta tri. A i auto nešto stalo zajebavat… Ipak, prvo zubi, pa ostalo kome i šta pritekne.

10 thoughts on “… ja ću se početi bojati zubara još

    1. joj, kad se sjetim da kukam i kroz šta ti prolaziš, bude me stid što kukam 🙁
      Ali, hvala ti, nadam se i ja.

    2. Blog i jeste da se kuka između ostalog, nek te ne bude stid 🥰

    1. Hvala, Niki. Ma biće ok, nek nije neko veće zlo, mada koliko god da sam se oslobodila straha od zubara, ne volim da idem. Ne znam voli li iko…

  1. Iskreno se nadam da će sve proći najbolje za tebe i baš mi je žao što prolaziš kroz sve to. I stres i bol ❤️

    Ovaj post mi bukv daje strahove za mene samu. Kad sam bila mlađa, sjećam se, rekla sam – sve bih zube povadila i stavila plastične ili one šarafe samo da ne prolazim bol nikad u životu.

    Da Allah olakša 🤲🏻❤️

    1. Bolje je, manje dosta boli, a u pon aBd idem vidjeti kakva je situacija. Mada, stresno mi jeste jer se bojim na šta će izaći s tom peticom…

      Evo, dvaput sam se porodila i ne znam šta bih ti rekla. Porod boli više, ali boli kraće. 😂
      Zub danima ubija u pojma, totalno različito, al zubna bol nekako i psihički slama kad traje.

      Biće dobro aBd ❤️

Komentariši