Jutros je moja mama izgubila brata, a ja daidžu. Bio je dugo bolestan, ali opet čovjek na takve gubitke nikad nije spreman. Uspori dan, uspori svijet onog momenta kad dobiješ te vijesti. Mislim na mog rođaka, daidžinog sina, mislim na daidžinicu… nekim ljudim život je satkan od konstantnih iskušenja i nezamisliva mi je ta snaga koju nose u sebi, jer valja živjeti i sa boli koju nosi smrt i sa onom koju nosi život kakav imaju…