Nekad sam vjerovala u energiju i intuiciju (mada u ovo drugo i dalje vjerujem i vjerujem da posjedujem izraženu intuiciju) i da su ljudi energetski povezani, pa kada intezivno (i najčešće mi se odjednom pojavi u mislima) mislim o nekome i tu osobu sretnem kroz par sati ili dana, da to znači da sam “prizvala” tu osobu i da je moja misao rezultirala time da se sretnemo. As if…
Zapravo, ono što se dešava jeste da osoba na koju odjednom mislimo postaje mozgu “prioritetni podatak”, inače je u suprotnom ne bismo ni primjetili na drugoj strani ulice jer nije nam pala na pamet. Odnosno, mozak ju je ranije ignorisao, a sad je odjednom prioritet.
Mada, ne dešava mi se to toliko kao nekad, ranije sam znala izbjegavati rute na kojima sam znala da bih nekog srela, ako bi mi se odjednom počeli vrzmati po glavi. Dešavalo mi se to sa totalno nasumičnim osobama, s nekim kim sam studirala, radila, srela negdje onako u društvu, pa mi padne na pamet i onda se uskoro sretnemo.
Jer, budimo realni, koliko puta mislimo na nekog i nikad ih ne sretnemo? Samo mozak ne pamti te dosadne trenutke.
Malo sam čak i čitala o tome, kažu da postoji nešto što se zove retikularni aktivacijski sistem (RAS). To je dio mozga koji nam pomaže da čujemo svoje ime na bučnom mjestu, objašnjeno kao djetetu.Tako, kada intezivno mislimo o nekome ili nečemu, RAS je podešen na visoku osjetljivost, pa bismo u tom slučaju primjetili 50 crvenih auta da smo u tom momentu intezivno mislili o istima. Toliko o sudbini. Ili slučajnostima.
Zanimljiv post, dosta se prepoznajem u njemu. Volim kako si dodal ovaj naucni dio da nam objasnis zasto se to desava, i de-mistifikujes cijeli taj proces.
Podsjetilo me na nesto sto sam davno “citala” (vjerovatno cula na necijem youtube), dok sam se jos furala na Law of Attraction kao – kad neka osoba vise nije dio nase vibracije, vise je nikad i ne sretnemo.
Sto je nekako istina, jer sam ja zivjela 4 godine prekoputa drugarice s kojom sam raskinula odnose, i nikad se nismo srele ni u Konzumu, a kamo li sta drugo.
I tek sad kad sam prešla preko te razmirice i oprostila joj, pocela sam je sretati gdje god krenem…
Et, sorry sto ulijecem u post sa svojom pricom 😅😅
Tačno zato sam i tražila objašnjenje, jer sam samoj sebi htjela objasniti da to nije nikakva sudbina i da to nisu neke kosmičke veze, ali ovo o čemu pričaš sam primjetila i ja, isto tako sam čula o tome, i mislim da tu ima nešto, IAKO moja bivša prijateljica s kojom ne pričam 4-5 godina s vremena na vrijeme mi “izleti” na cesti jer radi blizu moje zgrade, čak mislim da sam danas prošla pored nje, ali ja sam ubijeđena da je među nama gotovo i odbijam da vjerujem da je to neki znak da imamo nezavršena posla haha.
Ja znam sanjati osobe koje sutradan vidim😄a desi mi se često kad pomislim na mamu da se stvori iza ćoška ili stoji na stanici ili prelazi ulicu i slično.Vidim je negdje usput😃
Zadnji slučaj, u snu vidim jednu curu slavi nešto u nekoj vili, otvara pjenušavo, pitam sutradan jednu zajedničku jel M. ima nekog razloga za slavlje kaže kupili su kuću, al nisu još nikom pričali. E jbga😃ja sanjala već.
e, to sa snovima se i meni znalo dešavati. Sanjala sam jednu večer/jutro da mi je komšija preko puta umro i kad sam se probudila mama mi reče da su joj baš javili da je umro to jutro. A nije bio bolestan na postelji ili tako nešto, pa da se očekivalo. Možda neke stvari predosjetimo zbog svih informacija koje do nas svjesno ili nesvjesno dođu, nemam objašnjenja. Mislim, mene jako zanima sve nadnaravno, mistično i ja bih čak voljela da tu ima nešto više od onoga što se može logično objasniti… nadam se da ima haha
RAS objašnjava fino to da vidimo, čujemo i na kraju osjetimo ono do čega nam je stalo. A u te neke znakove najviše vjerujemo kad smo mladi, naivni i friško zaljubljeni, što je slatko. ☺️
pa dobro kažeš, kad smo mladi to ima smisla i pojačava čežnju 🙂
Zato ja kažem, sami smo tvorci vlastite sudbine i realnosti u kojoj živimo.
to je sigurno tako.
A ne znam šta bih o tome mislila. Ja ipak naginjem na ovu strani da nismo mi ništa prizvali, ali može bit da smo osjetili da taj netko ima namjeru da tuda prolazi, odnosno da će brzo tuda ići. Npr ja kad ulazim s autom ima jedan prolaz koji je jako uzak i s glavne ceste moraš skrenut a da ne vidiš jeli netko ide iz suprotnog pravca pa ako ide onda se moraš vraćat na glavnu cest. i desi se tako da vozim baš prema tom pravcu, a mi u misli dođe netko od susjeda i kako sam ih srela s autom nekad i sl. Kad baš oni na tom trenutku kad ja skrećem. Nije sličajno da sam ga primijetila jer ga u tom klancu moram promijeti , možda osjetila da on ide sada tim putem ili ima namjeru.
i o tome sam čitala, odnosno spomenuto je zašto neke ljude srećemo češće i zašto nam se čini da su nam putevi više isprepleteni, naročito komšije, prijatelji, bivši… jer se najčešće krećemo po istim mjestima, poznate su nam nečije rute, nije to samo sudbina nego jednostavno splet okolnosti i logično je da ćeš prije pomisliti na komšiju kojeg tu često srećeš kada se nalaziš baš u toj ulici, nego na kolegicu s posla. Ili da se sjetimo bivših kad smo u nekom kafiću npr. gdje smo često skupa bili, a odjednom i oni nalete, jer logično, i sami tu navraćaju. Ja sam prije vjerovala da je to većinom igra sudbine i voljela bih da je tako i sad, ali bojim se da sudbina nema previše veze s tim.