Hodam po 45 minuta i sve to vrijeme provedem sanjareći, (maladaptive) daydreaming što bi rekli englezi, to mi je možda vjerodostojniji opis stanja u kojem budem. Uhvatim samu sebe kako hodam mehanički, s muzikom u ušima, bez previše osjećaja za okolinu oko mene. Znam da to baš i nije pohvalno, ali rekla bih da sam ipak svjesna sebe i auta i ljudi toliko da se sa istima ne sudaram. A s druge strane, tih 45 minuta mi prođe kao 10, jer sam skroz u nekom drugom svijetu u svojoj glavi. Kažu da je to poremećaj, pa eto pretpostavljam da imam i dijagnozu.
Što mi je ok, volim kad se mogu skroz isključiti iz čega god poželim.
Ono što mi nije ok jeste što samu sebe nekad nasekiram zbog tih sanjarenja, pa osim što zamišljam situacije, zamišljam i probleme koji ne postoje, ali me zadeveraju.
Prije par dana mi je u ruci, pri otvaranju, pukla bočica crvenog laka za nokte pri čemu sam zaradila prilično gadnu posjekotinu oko nokta i na noktu na palcu lijeve ruke. Djeca zamalo počela plakati kad su mi vidjele crvene ruke, srećom, većinom od laka kojeg sam čistila tri dana. A posjekotina je na takvom mjestu i tako je ružna da skoro žmireći mijenjam zavoje i flastere jer je ne mogu gledati.
Do tad nisam ni slutila koliko toga mogu odraditi samo jednom rukom i u koliko slučajeva će kažiprst lijeve ruke glumiti da je palac. Nespretno i teško, ali odigra svoju ulogu.
Jutros smo djecu vodili na neke kontrolne preglede i konsultacije i baš mi bude drago kad naiđemo na neke nove stručnjake, mlade pri tome, a još stručnjake u pravom smislu te riječi, koji znaju svoj posao, elokventni su, sposobni, smireni i na prvu kliknu s djecom. Neki ti merak i otići, jer znaš da te neće uvrnuti u stomaku zbog nečijeg nadmenog ponašanja. I pri tome ti pohvali djecu kako su kulturna i fina i razgovorljiva, pa odmah dan ljepši jer znaš da radiš nešto kako treba kao roditelj. To je baš lijep vjetar u leđa.
Sve je lakše kad osvane sunčan i lijep dan.
Bočica od laka pukla?😱Kako si to uspjela?
nemam pojma, nova bila, prvi put je otvarala, i samo ono grlo puče kad sam krenula da odvrnem i rasu se sve po rukama, a kako sam valjda već okretala, tako ono staklo zareza i nokat i kožu ispod nokta, baš duboko i ružno 🙁
Joj i ja sam sklona tom sanjarenju. Ne volim to nikako xd
Za doktore se slažem. Obradujem se kad vidim mlađa lica jer znam da nema te nadmenosti.
Ma sve dok nas ne remeti u redovnom životu, šta fali haha.
Dobar i pristupačan doktor je zaista zlata vrijedan.
I onda se jednog dana probudiš iz sanjarrnja i porežeš se. I know tha feelin.
Stromae 👍👍 (nekako se uvukao na plejlistu u balkanskoj radnji među bendove ex-Yu)
Hahah, tad nisam sanjarila, samo je bočica očito bila oštećena 🙁
Meni jučer baš ova pjesma iskoči na IG, kaže ima joj 16 godina. A dobar je, ima to nešto.
A to mi što blago naginjemo introvertnosti, a odrasli u čoporu, nismo imali druge opcije nego otići u taj daydreaming… nemam pojma za dijagnozu, znam kad nisu sjeban, depresivan i usporen ko svi normalni ljudi imaš ADHD… valjda i kad imaš svoj film u glavi, mora da je nešto… doduše, kako ljudi pišu knjige, scenarije za filmove, slikaju? Možeš misliti njima high level daydreaminga
E, bravo, baš mi se sviđa tvoja interpretacija! Ljudi svemu daju imena i dijagnoze jer ne mogu da prihvate da nismo svi napravljeni po jednom istom kalupu. Tačno, nivo daydreaminga kod kreativaca je na zavidnom nivou i sviđa mi se 🥰