Eh, karte za Milano (i Bolognu, jer će Milano biti samo stanica) u aprilu su kupljene, pa Bože zdravlja da se i ode. Ovaj put smo bile pametnije i razmišljale više unaprijed. Ambiciozno smo imale plan da obiđemo i Firenzu, Genovu, Como, Veronu, ali teško je sve strpati u 4-5 dana, a i voz izađe skuplje nego avion. Ovako samo Bologna i pomalo Milano, jer avion i Bergamo, taman da imamo razlog da se opet vratimo i odemo u ostale gradove.
Planiranje bilo kakvih putovanja me baš nabrije i napuni nekom pozitivnom energijom, apsolutno bih se mogla naviknuti da ovo radim stalno i da samo mijenjam robu u koferu, samo da vrijeme i finansije dopuštaju. Zasad to bude dva-tri puta godišnje.
Negdje sam pročitala da ljudi najviše životno odlučujućih odluka, kao što je promjena posla, situacija s partnerom i generalno stvari koje nam mijenjaju život iz temelja, donose nakon putovanja. Navodno, ljudima se na putovanjima često mijenja prespektiva i pogled na život i ono što je bitno, jer kod kuće živimo rutinu, a na putovanju je mozak budan i u toj budnosti vidimo sebe i sve oko sebe jasnije.
Udaljenost daje prespektivu, oblikuje misli i shvatamo da svijet funkcioniše drugačije. Neko živi sporije, neko hrabrije. Na putovanjima nismo nečija mama, kćerka, supruga, kolegica, prijateljica, ona što uvijek sve mora i sve stiže, na putovanju smo samo mi i to zna biti oslobađajuće. U toj tišini dolazi do izražaja ono što stvarno želimo. Emocije su pojačane, drma nas euforija. Nisam dosad imala tih life-changing iskustava niti smatram da mi trebaju, meni je dovoljno samo da odem i dišem i postojim tamo gdje me niko ne zna i gdje ne moram ništa. Voljela bih i djecu naučiti na to, već imamo neke planove. Recimo, E. želi da ide u Japan. I mama bi, kćeri.
S Juniorom smo počeli ići na “daleka” putovanja kad je imao 16 mjeseci i mogu ti reći da uopće nije toliko teško i zahtjevno, a djeca su po prirodi adaptabilna.
San mi je da odem u Italiju na 3-4 tjedna i da na tenane obiđem sva ta čarobna mjesta iz književnosti, umjetnosti, kulture, kulinarstva. Ovo što sam dosad obišla je bilo prelijepo, ali ta zemlja je toliko bogata da prosto treba vremena za njene znamenitosti. Jedva čekam tvoje utiske i slike. 🥰✨
Da, čula sam to i od drugih ljudi koji su počeli rano putovati s djecom. Putujemo i mi, ali mi iskreno fali i ovo bez njih, jer kada idu djeca put se ipak mora prilagoditi njima. Ali, mislim da kada budu starije i budu više zainteresovane za put kap put, da će biti mnogo zabavnije. Ovako kad se ide s njima, ide se radi njih, zapravo.
Mi smo baš pričali kako bi bilo kul iznajmiti kamper i obići Italiju na taj način, i sve više mi se ta ideja sviđa, nadam se da ćemo je uskoro ostvariti. Generalno mi se sviđa ta vrsta putovanja.