One

 *Moj prvi dan škole sam malo zakasnila. Ušla sam u natrpanu učionicu u prizemlju stambene zgrade, dok su roditelji čekali svoje prvačiće ispred. Sjela sam pod djevojčice Alme (koja se nedavno udala, saznala sam) i bez pozdrava samo rekla: "Ja sam Morgana."
*  Moj prvi školski crtež učiteljica Zuhra (nadam se da je još živa) je ružila. Svi su trebali nacrtati Čiču Glišu, a ja sam nacrtala "pravog" dječaka, jer znala sam bolje od Čiče Gliše.
* Moja prva vježbanka bila je prepuna malog, pisanog slova S, jer je moralo izgledati kao kod učiteljice Zuhre. Ta draga žena je imala pravi primjer školskog rukopisa, a ja sam ju davno naučila imiritati. Moje S je uSpjelo.

* Prvi put, a čini mi se i jedini, sam krenula bježati od kuće kad sam imala pet godina. Ne sjećam se razloga više, ali sam demonstrativno izašla na kišu i krenula putem "nepoznatog". Nakon dvjetotinjak metara su me sreli strina i amidža i onako pokislu i kiselu vratili kući. Svi su bili sretni.
* Moj prvi pas bila je zalutala kuja Džesi.
* Moje prvo biciklo bilo je BMX. Sa pomoćnim točkićima. Bila sam četvrti razred kad sam ga naučila voziti.
* Moj prvi najdraži (a ostao je i sad) dugometražni crtić je bio Kralj lavova. Gledala sam ga sinhronizovanog na njemački, ništa nisam razumjela, ali me ipak mnogo dirnuo.
* Moja prva najbolja prijateljica bila je Sanela. I Sanela je udata. Javila mi se nedavno, sjeća me se.
* Imena prvog dječaka koji je imao moje simpatije, nažalost, više ne mogu da se sjetim. Moja prva velika simpatije bio je lijepi Nermin.
* Proplivala sam u sedmom razredu. U Usori. Uzvodno.
* Prve suze zbog simpatije pustila sam u osmom razredu, na ekskurziji. Čekala bih još da sam znala da se zbog dječaka tako često i lako plače.

* Prvi poljubac se desio u prvom razredu gimnazije. Imala sam 15 godina, a Rene je bio školski frajer. Desilo se poslije nastave, sa pogledom na zahrđale vozove na željezničkoj stanici. Nosila sam usku, bijelu, ljetnu rolku i široke farmerke. Propustila sam autobus kući.
* Prvi put sam se postidila svog tijela u šestom razredu, kad sam za Bajram od rahmetli nane dobila preusku zelenu majicu koju sam morala, na mamin i nanin zahtjev, u suzama, obući i takva izaći pred mnogobrojnu familiju. Kao da to nije bilo dovoljno, sjećam se riječi: "Ispravi se!", kao šamara.

* Prvog dana u gimnaziji sam pokupila važne simpatije za jednu četrnaestogodišnjakinju. Djevojčice su komplimentirale moje hlače i otimale se da sjede sa mnom. Pogađate, u tom razredu nisam nikog poznavala.
* Prvu dugogodišnju prijateljicu stekla sam u srednjoj školi. Zbog jednih drugih hlača i muzike koja nas je spajala. Nije dugo trebalo da postanemo najraspjevaniji duet u razredu.
* Prvi mobitel sam, također, dobila kad sam krenula u srednju školu. Putovala sam, roditelji su htjeli da sam im uvijek dostupna, a ja sam se na telefon ipak javljala tek kad stignem kući, jer nisam htjela da budem jedina u razredu koja ima telefon.
* 2000. je bila prva Nova godina sa drugaricama.
* Prvi put sam maskaru stavila u prvom razredu gimnazije. Da budem lijepa nekome.

* Prva prosidba desila se 2009. godine. Završila se neslavno. Nadam se da ću imati još samo jednu.
* Prvi mjesec maj, maj onakav kakvog sam uvijek zamišljala, cvjetao je 2010. godine. Bojama botaničkih vrtova.
* Prvi put znam da se neke stvari, ipak, ne zaboravljaju.

Neki prvi putevi su toliko intimni da trebaju ostati zapisani na drugim mjestima, koja traju koliko i sam čovjek.

Sliku posvećujem mojoj prvoj i jedinoj Ženi.