Jutros sam se rasplakala gledajući sliku svoje dnevne sobe. Jučer sam je uslikala, dok sam odmarala, a muž je bio s djecom u igraonici, sretna što je pospremljena i uredna, a ja tako ležim u tišini, mojih sat vremena.
Danas ponovo pogledam sliku i gledam, gledam… i samo mi nadođe misao da će jednog dana stvarno biti tako. Uredno, tiho, mirno… Često, više nego često me te igračke posvuda po stanu izbacuju iz takta, koliko sam puta ponovila kako mrzim igračke, zaprijetila da će letjeti u smeće, rekla da ih više neću kupovati. I onda, kao i svaka majka, uđem u njihove sobe kad nisu tu, pa se smješkam igračkama, crtežima po zidovima, ormarima, vratima, posloženim lutkama, jer one čekaju da one dođu iz vrtića i škole, gledam njihove slike kad smo razdvojene, ljubim ih kad zaspe…
Ima dana, puno dana kada jedva čekam da postanu samostalnije. Ima dana, kao što je ovaj, kad bih da ostanu malene još samo malo. Još mi jutros iskoči neka stara slika, od prije 3 godine, na Facebooku i gledam ih, moja E. imala godina ko A. sada, uvijek mala, a velika, a mala Bandita… one lopovske oči preko cijele glave.
❤️❤️
❤️🥰
Predivna ti je dnevna soba 😍♥️
Hvala ti ❤️
Lijepo, razumijem zbog čega se brineš, vrijeme tako brzo prolazi, ali donosi i druge ljepše periode
Istina, Laura, svako vrijeme nosi nešto svoje ❤️
Wow, kao sa pinteresta 😍
Hvala ti 🥰
wow super ti je dnevni, pre predobar, stvarno prelijep
Hvala Niki, zaista ☺️
Ogledno djece, svaka čast.
Nisam sigurna da sam razumjela ovo ogledno…ogledno, kao za primjer?
Sama pozitiva
Hvala! ☺️
Wow dnevna ti je predivna, tačno kao sa pinteresta (:
Hvala Perlice ❤️