Primjećujem da se ljudi mnogo uvrijede kada vide da neko drugi ima ono što oni žele, a iz nekog razloga ne mogu to imati. I nije to samo stvar ljubomore, zajedljivih komentara… nego, baš primjećujem kako to sve lično doživljavaju, kao da je usmjereno protiv njih, a činjenica je da ljudi koji uživaju u nečemu što drugi žele, nemaju vremena ni potrebu baviti se time šta je ko rekao i kako je to doživio. I onda se uvrijeđena strana još više upali…
Druga je činjenica da ne funkcioniše sve za sve ljude isto. Nemamo istu energiju, nemamo iste stavove i poglede na život i shodno tome i ne zračimo niti privlačimo iste ljude ili iste situacije. To što nešto želimo ne znači da je dobro za nas. To što nešto imamo također ne znači da je dobro za nas.
Nisu ni meni strane te ljudske emocije, ali s godinama sam ih svjesnija i nastojim ih sebi objasniti. I ja bih svašta nešto što nemam, a uopšte nemam predstavu kako bi mi bilo da to dobijem. Možda bih odmah zažalila. A možda je stvar i u samom iščekivanju, jer je slatko samo dok se čeka i idealizira. I s tim nikakve veze nemaju ljudi kojima su se moje želje ostvarile.
Ma i ja ne znam kakva je to ljubomora u ljudima, odvratno je.Jebemu, ako nešto hoćeš ustani, žrtvuj se, dobit ćeš, a ne puhati nos i čekati da samo padne sa neba.
Pa to je puno teže od toga da mrzimo one koji imaju šta mi nemamo…
Jel ovo nesto na moj racun ? Hoces da kazes da sam ja takav ? Ono zbog Locke ? Kao ja i Locka smo bili super najbolja raja na svijetu, a tebe izostavili pa ti ljubomorna ? Jel to ?
Joj, pa kako me provali 🙁 a baš sam se trudila biti kriptična…
Koje Locka? Da to nije ona neka Lockica
jeste, Laura.
Šta bi s njom? Ima li je još tu?
Ne piše već dugo, ali tu je, čujemo se i vidimo, Lockica mi je prijateljica u stvarnom životu. Jednostavno kaže da više nema vremena i interesa za blog.
Moja negativna emocija je ta kada ja poredim gledam tuđe živote, znam se uhvatiti kako osuđujem. Slično je zavisti, a nije zavist kao da ja to želim, nego pomislim na prvu da ta osoba to ne zaslužuje. Pa onda skontam ko sam ja da prosuđujem tu predstavu koja nam se stavlja na ekran, nebitno koliko meni fejk izgledala. Opet je najbitnije kako se čovjek osjeca, a ja to ne znam. Slican je onom osjecaju kad npr neki bully iz srednje skole sad ima terapijski orijentiran tiktok gdje daju savjete za wellbeing hahah.
Hahaha nasmija me s ovim zadnjim 🤣
A vidi, meni je u tome pozitivno što prepoznaješ svoje emocije i znaš odakle dolaze i objasniš sebi što je to tako i zašto ne bi trebalo biti. Šta da djeluješ na tom osjećaju, koji je btw svima nama poznat i laže ko kaže da to nikad ne pomisli, pa ljudima zagorčavaš život. To je otrov, osjećaj sam po sebi nije, samo možda za tebe, jer u suštini ti negativni osjećaji samo truju nas same, druge ne, naročito ako ne znaju.
To i ja mislim. Cak i zavist se treba uzeti kao tumačenje nekih vlastitih zelja, a ne tako negativno. Sve se da objasniti razumnije nego sto nam mozak na prvu pomisli 😀
To je ono kao kad kažu da u ljudima ne volimo osobine koje sami posjedujemo, pa ih prepoznajemo podsvjesno.
Još kad bismo svi djelovali “na drugu”…
Što sam željela to sam imala, što sam imala to sam željela
(Ili je bio obrnuto)
Mudrosti Mime Šiš. 😁
Ja poznajrm par ljudi koji su baš bolesno ljubomorni na druge ljude i njihove živote. To je toliko teško gledati i slušati, a ne možeš im pomoći jer se zbilja radi o mentalnom poremećaju.
Čini mi se da je tako, nikad zadovoljni sobom koliko god da imaju.
Prednost zavisti, i za onog prema kome je usmjerena i za onog ko je osjeća, je što u sebi sadrži i komponentu divljenja. Znači, ako ti je neko zavidan, na pravom si putu, ili ako nekom zavidiš, usmjeravaš sebe, shvataš šta ti nedostaje. Ja često znam reći Zavidim ti na tome i tome. Međutim, moja zavist nikad nema onu komponentu gorčine, koja truje.
Nekako je uvijek kompliment drugoj osobi i podsjetnik meni šta bih trebala uraditi.
tako je, često nam je to i uzrečica baš kad se divimo što neko ima nešto, što kažeš bez imalo zlobe i gorčine.
Ee ovo što je Ena napisala, potpisujem
Pretpostavila sam da ćeš se pronaći 😁
Dokle god je fokus na drugoj osobi, a ne na samome sebi, nikad neće biti sretni. Nikad. Možda čak i to što žele mogli su imati odavno ali je fokus izostao.
A što se tiče željenja nečega, meni uvijek uvijek padne na pamet jedan momenat dok sam bila studentica. Bila ova jedna haljina u njujorkeru, džins sa bijelim zvijezdama, ma top topova kako je kul izgledala na lutki. Ali – ja nju nisam htjela ni probati jer je tad bila 60KM. Studentski to je meni bilo puno pa sam štedila, nisam čak ni htjela pitati mamu već eto kao za mjesec ću skupiti. Sva sretna odem napokon kroz mjesec dana da je i kupim, al prvo proba. Obučem ja nju, ona ni na šta ne liči na meni, nikako mi ne stoji, ne onako kako sam zamislila. Razočarana u jednu ruku vratim ju nazad, a u drugu skupila sam si para i dokazala da mogu dobiti što želim uz FOKUS. 🫣 Od tad fkt sve što poželim, prvo se zapitam – jel ovo još jedna džins haljina sa zvijezdama? Bcs be careful what you wish for ’cause you just might get it & hate it
e bravo, to je ta vodilja, fokus na bitno, na svoje buduće ciljeve i spoznaja da ako imaš nešto isto kao neko drugi da to ne znači da će te činiti jednako sretnim i da ide uz tebe.