Ovog septembra/oktobra navršava se 20 godina otkako živim u Sarajevu. To je duže nego što sam ikad igdje živjela.
U kući u kojoj žive roditelji ja sam živjela samo 5 godina, prije nego što sam došla studirati u Sarajevo. Prije toga smo bili izbjeglice koji su mjesto prebivališta mijenjali svakih nekoliko godina.
Kad me pitaju odakle sam, doživim blagu krizu identiteta, jer ja nemam taj osjećaj pripadanja bilo kojem mjestu. Kažem, zapravo, da sam iz Sarajeva, jer ovdje živim najduže, ali realno ne pripadam ni Sarajevu. Ranije sam znala ljudima govoriti, pa znate, ja sam iz Doboja, ali sam se povlačila po cijeloj BiH ko nesvrstana, tako da sad zapravo živim u Sarajevu, ali nisam Sarajka…
Jesmo li otamo gdje nam žive roditelji ili otamo gdje su nam rođena djeca? Ili, pak, otamo gdje smo rođeni? U mjestu gdje sam rođena živjela sam najkraće.
Kad dođem posjetiti roditelje, ja idem samo roditeljima, ne idem svojoj kući, jer ta kuća meni, bez njih jednog dana, neće značiti isto. Ne znam hoće li mi značiti išta osim boli.
Kad idem kući, idem u stan u Sarajevu, ali nemam taj osjećaj čežnje za ovim gradom. Moj stan mi pruža osjećaj sigurnosti, osjećaj pripadanja jer je moje, tu sam izgradila život, ali ne zato što mi duša vapi da živim tu. Mogla bih tako, čini mi se, bilo gdje u svijetu.
Možda sam otamo gdje skupa s djecom stvaram sjećanja, a to je i ovdje i tamo.
Mi smo izgleda svugdje stranci🙃
Svugdje kuća, nigdje dom.
Maashalah vidi plahe trokatnice 😀 … Kako tako da nemas čežnje za Sa ? Ja imam. Ono kad sam hodo po Bosni i po regionu vazda me nostalgija za kucom. Ne dodjem ni do granice Bosne a vec mi fali kuca. Mislim ono, moze biti meni dobro i da odem negdje ali eto. Ma navikne se covjek na svasta. Ja sam dugo zivio na drugoj lokaciji u Sarajevu i kad sam se vratio kuci od prije rata osjetio sam da ja nekako pripadam na tom mjestu gdje sam zivio do povratka 😀 Ma to ti je sve u glavi . Zar ti nisi zivjela izvan BiH ? Mens cini da si pricala to
To je komšijina, komšija u Francuskoj, dođe svakih 5 godina 😄
Pa ti si rođen u Sa, ja nisam. Volim ja grad, ali da moram otići iz njega, ne znam da bih patila zbog toga. Fali i meni kuća ko kuća, ali nemam to jedno mjesto za kojim venem kad nisam tu. Najbliže tome jeste Sarajevo, ali ne u tolikoj mjeri.
Jesam, bila sam u Njemačkoj i Hrvatskoj kratko.
Isto… Najgore mi je kad me ko pita odakle sam, nemam pojma brate…
Najnovija misao koju imam je da sam odandije gdje su prezimena na mezarlucima moja.
Jer ovdje gdje zivim ni jedan mezar nema moje prezime i ne bi voljela da budem ukopana kraj tih tudjih ljudi.
E, nisam razmišljala u tom smjeru (još). U tom slučaju trebala bih da sam otamo gdje sam rođena, i teoretski i jesam, ali ne osjećam se tako. Ja nešto razmišljam da bih voljela da me ukopaju tamo gdje će mi djeca moći često (nadam se) doći i pomoliti se za mene.
Otamo smo gdje smo rođeni a dom je gdje ga osijećamo.
Ima to smisla, samo mi nema smisla govoriti ljudima da sam iz Doboja, kad sam tamo provela manje od 5 godina života. A da kažem iz Doboja rodom, ali živim tu i tu… ma to se razvuče u čitavu priču. Pojma ja nemam čija sam 😄
Promijenila sam dom 6 puta u zadnjih 16 godina života. U 4 od 6 se mogu i dalje vratiti i svaku od tih kuća osjećam domom, ali te gradove i prigrađa pa čak ni selo ne osjećam svojim, samo specifično dom i ljude osjećam.
Razumijem te o čemu govoriš, jer se i ja osjećam kao da bih mogla živjeti na drugom kraju planete i opet tu negdje napraviti svoj dom. A svaka od tih tranzicija je bila teška na početku i možda mi odmogla da kažem precizno odakle sam. Opet mi lokal patriotizam sam odgovori na to pitanje, bez puno razmišljanja 😀
Također u Sarajevu živim najduže nego igdje, ali ne mogu reci da sam odavde nema šanse 😀
U zadnjih nekoliko godina mi je lakše reći da sam iz Sarajeva, jer nema izgleda da će se to uskoro promijeniti, život mi je sada ovdje, ali taj osjećaj pripadanja i dalje nemam. Dom kao dom… pa dom je tamo gdje su oni koje volimo, meni je to ovdje i eventualno u kući kod roditelja, ali zato kažem jednom kad njih ne bude i ta kuća bit će samo kuća. Oni su dom.
Slično :))
S tim da mi je dom gdje su roditelji ❤️, ne mogu zanemariti koliko su se potrudili da nam to stvore i pruže.
Ja sam rođena Sarajka, to se uvijek zezam i na rodnom piše općina Centar, ali u Sa živim od tek od 18. godine i fakulteta. To sam morala posebno naglasiti 😂
Ma naravno, daleko od toga da ga ne volim tamo ići, ali kad više ne budem imala razloga da idem, neće to biti dom…
Haha, e ti si baš specifična Sarajka 😁
Nakon dva kontinenta, tri države i nekoliko gradova, i ja sam nekad u nedoumici odakle sam, gdje pripadam. Na kraju krajeva, vjerovatno smo neki kompozit svih tih mjesta…
više mi se sviđa takvo razmišljanje nego da se osjećam ničijom ☺️