Najgore iz mene mogu izvući ljudi s kojima radim. Odnosno, izazivaju u meni najružnije osjećaje, mada u zadnje vrijeme ti osjećaji postaju riječi i djela, postajem ono što mislim da nisam. Nisam konfliktna, nisam, inače, bezobrazna, malodušna… zajedljiva jesam, ali i na to me tjeraju neke krajnje emocije i granice koje, u tom momentu, ne mogu više da prelazim.
Gore od toga kako to ispoljavam, jer smatram da moraš biti baš đubre da mene izazoveš na to da ti se nagovorim, jeste osjećaj koji ja imam poslije, neka krivica što sam nešto uzvratila nekom šupku od osobe. Ti meni dođeš i bivaš bezobrazan, u oči me gledaš i lažeš i onda se ja poslije jedem jer sam odgovorila.
Mogu biti svadljiva, ali u tim svađama ću skroz rijetko ujedati. Ako ja ujedam to je iz nemoći i krajnjeg očaja jer se ne znam nositi s budalama, a da poslije u sebi ne preispitujem sve što mi je rečeno i šta sam rekla. Zar je neki ljigavac s kojim radim zaslužio da ja poslije razmišljam jesam li bila dovoljno pravedna i možda nisam imala sluha za sve laži, jer znam da me laže, a opet… šta ako griješim? Kad me dovede u situaciju gdje sumnjam u samu sebe, a znam da imam posla s manipulatorom, moj mi stomak kaže da je manipulator, kolega mu kaže da je manipulator, komšija to kaže…
I u tom razmišljanju i testiranju granica, jer on nema granica pa ispituje moje, puknem pa kažem nešto što ne prilični ni osobi, ni ženi, ni mojoj osobnosti, ne priliči ni profesionalno, ni lično, ali kako drugačije sa onima koji misle da mogu dokle hoće i kako hoće? Eto, dovelo me dotle da pišem o tome, a to je samo jedna osoba. Od desetina ili više njih, jedna… njih deset dođe i hvali me, nose mi poklone, vole me, cijene me, a onda dođe na njih deset jedan koji se ponaša kao da smo skupa ovce čuvali.
I, eto, nek mu i kažem, ma po zasluzi, brate, ništa nisi posebniji od bilo koga drugog, znam ja da moje riječi lijepe ili ružne ne dopiru do tih sivih moždanih ćelija, ali što to mene jede poslije, neću to, kako da se toga riješim? Kako da pomirim u sebi da kreteni zaslužuju samo kretenski pristup?
hehe, napisali smo slican post.
Slazem se ovo kako si o sebi rekla. Stvarno te ne vidim kao konfliktnu, bezobraznu, zlu ili tako nesto, naprotiv bas o tebi imam fino misljenje
hvala ti. Čak i ako dođem u tu situaciju gledam da je izbjegnem kioliko god mogu. Nekad se, nažalost, ne može.
Šutim, radim sa jednom smrduljom koja sjedi na metar i pol od mene. Šta ona u meni budi ne pitaj…
pa ja se počnem tresti kad mi on dođe, to je grozno. Oboljeti zbog takvih ljudi.
Kako si lijepo opisala sve sto se godinama desava na mom poslu. Na kraju nazalost, sam zakljucila da sa stokom ne moze drugacije nego biti čoban. Jednostavno ne razumiju drugacije.
Slažem se s ovim komentarom. Još me tome naučio šef na jednom poslu.
pa samo pričati njihovim jezikom. Šteta je samo što se mi moramo spustiti na taj nivo, nama netipičan, umjesto da je obratno.
Samo pazi da ga ne hraniš dodatno time… nekima su to kad ti popucaju živci ko nekima kad najdivnije stvari govoriš, dobiju pažnju koju traže…
e da znaš da sam razmišljala o tome, možda stvarno uživa u tome da provocira, čak i nevjesno uživa. Ne volim kad moram biti proračunata, stresno mi je to.
Naucila sam davno da ljudim treba uzvracati isto onako kako se ophode prema meni.
I mene je obuzimao osjecaj srama kad odgovorim na isti nacin, malo grublji, ali prerasla sam.
Prerasla kad sam vidjela to, sto ti kazes – da me deset ljudi cijeni, a taj jedan ne bas.
Nauče te takvi ljudi da ono najgore iz sebe izvlačiš na površinu češće nego što ti je drago, a bojim se samo da mi neke ružne stvari ne postanu navika, a opet, kako drugačije s bezobraznima…
Blago tebi pa ti je takav instinkt, ja u konfliktu prvo krenem propitivati je li ta osoba u pravu, jesam li ja nešto pogriješila, kako smiriti tenzije da ne narušim odnose i dok se ono meni nagovori i dok ja skontam, proš'o voz, ja ostanem samo sa krivicom što samu sebe nisam ispoštovala
ma i ne znam kolika je to sreća, nekako mi je tvoj način ljudskiji, a opet više tebi škodi, ostavi te s pitanjima i osjećajem te krivice, što ja baš teško poslije podnosim ako znam da nisam kriva niti sam ičim izazvala situaciju. Drugi neko pogriješi, a ti se kaješ.