Nisu loša vremena, nego čovjek

Večeras sam se, po ko zna koji put, razočarala u ljude.
U velikoj sam nevjerici, tužna sam, ljuta sam, ogorčena sam, ne mogu da vjerujem svojim očima i ušima…

Prekomjeran ponos oznaka je sitne duše. – Turgenjev

20 thoughts on “Nisu loša vremena, nego čovjek

  1. Jest, ali da si kod prvog razočarenja naučila lekciju, drugi put bi ti razočarenje lako palo… jer bi ga očekivala…

    Ali, ako si naučila lekciju i pored toga te ta osoba još više razočara, e onda je hebeno, da prostiš… to je onda baš teško…

  2. Sept. i Co, moja je greška što vjerujem u ljude. I znači. 🙂
    Mada se večerašnje razočarenje ne odnosi baš na meni nekoga bliskog. Uopćavala sam.
    Ja kad oprostim, zaboravim, pa ne očekujem reprize. Znam, naivna sam. 🙂

  3. pa da…kad me nema tamo ,kojima si okruzena, i nastaje to tvoje…razocarenje u ljude
    Ma salim se…da me susretnes ,dok se ocitavam i ispoljavam kao “izdanak”, vjerujem da bi posizila nevjerujuci
    Zato…zahvali providnosti da te ovakvi dodirnu onaj… da te ovakvi ne dodirnu
    Hiii…al bi to bilo za anale!

  4. pa dobro…nisam mislio na fizicki dodir…bez tvog upliva u moje…mislim to…moj dodir tvojih latica sa nemjerom trganja.
    Ma jok to bona!
    Dodir po prepoznatljivom i ceznutljivom mirisu za one koji nisu izgubili miris.
    e sas’ reci ja i miris ,odnosno,ja i komentarisanje individualnog(tvog)prepoznatljivog mirisa.
    Ma jok…nije ni to sto sam htio al’ nek ti bude kad si zapela.

    zar mislis da je dodirivanje samo fizickog domena??

Komentariši