Jučer ugledah propušten poziv od onog školskog druga za kojeg sam pisala da je jedan od par osoba s kojima sam se u školi družila. Prvo sam pomislila da je greška, zvao je na Viber i kontam možda slučajno kliknuo na moje ime dok je nešto čačkao u toj zajedničkoj grupi, kad odjednom dolazi i poruka sa slikom interfona i mog prezimena na vratima starog stana. Kaže bio u prolazu, samo htio da se pozdravi.
Odgovorim mu da ja nisam tu već tri godine, kad on opet zove.
I baš sam se neočekivano ispričala s njim dobrih 10ak minuta. Kaže žao mu što nisam došla na okupljanje, da sam ja bila uvijek raja i nasmijana i da mu je jako žao što me nije vidio, pa dok je prolazio ulicama Sarajeva gdje je nekad živio, sjetio me se i htio da se javi.
Nekako mi je to bilo drago za čuti, kad znaš da si nekome ostao u finom sjećanju, iako mislim da se nismo vidjeli skoro 20 godina.
On je sada u Njemačkoj, zapravo već 15 godina, kao i većina poznanika i prijatelja, naročito pametnih i prespektivnih ljudi kakav je on. Uvijek je bio kliker i predodređen za velike stvari i mislim da je u tome i uspio, što me baš raduje.
Na kraju razgovora se ispostavilo da on jako dobro zna rodicu moga muža i da je njegova supruga u nekom daljem srodstvu sa rodbinom moga muža. Svijet je baš mali koliko god daleko da odeš.
Drago mi je da ste se čuli. Razlog više da se organizuješ i odeš na slijedeće okupljanje, posebno ako on bude tu.✨
Pa jest me motivisao da se više potrudim za naredno okupljanje 😊
Lijepo što se javio, mada bih se i ja iskreno iznenadila. Po modernom bontonu, lijepo je porukom najaviti prije nego što nekoga nazovemo, pogotovo ako dugo nismo u kontaktu. ☺️
I mene je baš iznenadilo, samo eto ja i ne čuh prvi poziv, pa sam se ipak mogla “pripremiti” za naredni haha.
Svijet stvarno zna biti malen kad najmanje ocekujes 😄
Da, ali eto srećom na pozitivan način.
Pitanje blogerasicama>
– Sta vi ocekujete od povratka u proslo vrijeme?
-Zbog cega to radiite?
Mislim a vi me osporite kad misleno zapisujem ovako:
-Nista covjek nece pronaci od svojih dojmova iz proslosti kojima je bio kao ruza sa svojim cvijetnim laticama.Pravili smo serbe od pomeniutih latoca i ispijao to serbe.U kasnim i kasnijim godinama to radimo bas zbog serbeta koji je ispijen ili ostao nedirnut ali osjecaje proslosti necemo nikad pronaci sadasnjim godom. On je idealiziran ili neshvacen i u ideji nepronadjen a tvrdimo pronalazak jer nas to ubjedjuje u postojanje …sadasnje i proslo.
Lijepa sjećanja i uspomene nikad ne mogu biti nešto loše niti tražim filozofiju u istima.