Ne mogu reci da se bojim voznje u liftovima, ali mogu reci da osjecam nelagodu kad se vozim u starim liftovima od kojih su neki stari i po 50 godina. U jednom takvom sam i zaglavila s mamom i strinom, prije davnih 25 godina ili vise. Lift je prosto stao izmedju dva sprata i nismo mogle nigdje. Ja, dijete od nekih 10ak godina, svjedocila sam panici mame i strine koje su vikale i lupale, dok nas stanari nisu culi i otvorili vrata lifta, pa nas dizali iz lifta, tako poluotvorenog izmedju dva sprata. Tad nisam znala, ali sam poslije u filmovima gledala horor scene gdje lift krene i presijece osobu na pola i to je dodatno ucementiralo moj strah prema tim, takvim liftovima, pa kada sam par puta, godinama kasnije, isla kod rodjaka u posjetu, koji je zivio na 18. spratu, ja sam se penjala pjeske. Ili na bilo koji drugi sprat u zgradama sa starim liftovima, narocito ako idem sama. Neka, hvala.
S modernim liftovima nemam problema, ulijevaju mi (neko) povjerenje, mada su i oni znali zakazati, narocito u ovoj mojoj zgradi, ali i dalje sam ostajala prividno pribrana jer u liftu ima i telefonski signal i dugme za alarm, pa mi razum kaze da me tu nista nece prerezati i slobodnim padom polomiti kosti, samo ako budem razmisljala pozitivno i pokusala da ne panicim. Sto ne znaci da mi srce nije krenulo u grlo kada, jedne prilike, nije htio da stane na mom spratu, nego je munjevito (brzi su liftovi u pitanju) otisao na zadnji i tu se otvorio i nije htio nazad. A od tri lifta, druga dva nece da dodju sve dok je taj koristeni pozvan. Sreca, postoji i teretni i tri lifta na drugoj strani zgrade, pa nema straha da ce neko negdje ostati zaglavljen.
Maloprije je dosao na moj sprat, ali nekih dobrih 15ak sekundi nije htio da se otvori. 15 sekundi ko 15 minuta gdje sam vec sve scenarije odigrala u glavi i dozivjela mini srcani. Ne, nije mi u tom momentu pomoglo da um ne poludi ni to sto znam da mogu nekog nazvati. To su sekunde kad panika pomraci um i kad sam shvatila da s liftovima nikad necu biti na Ti. Iako sam se neki dan odvezla sa nekom zenom na 23., pa se vratila, jer se ona boji svih i svakakvih liftova. Ja, hrabra.
Joj šta sam se puta zaglavila, znaaači, toliko da mi je već svejedno kad stanem
Mora da se cesto vozis ovim starim liftovima 😁
U zgradi gdje sam odrasla lift s kraja 80tih, al rat, navodno je granata fiknula u onu kutiju gore gdje je motor… ona metalna vrata, pa drvena vrata (kojih nema), nije stajao na 2, nije stajao na 6tom hahahaha… i gotovo svaka dva tri dana se zaglavljivao, pa koga potrefi. I onda je cijeli ulaz znao kako da otvori ta metalna vrata iznutra, ako je bliže dole onda donja i iskači, ako je bliže gore, onda lupaš dok neko s vana ne otvori i penji se 🙈 ako propadneš (jebga) čekaš vatrogasce hahahaha…
Više nemam to, al koristim onaj na Ciglanama (nije lift, al jest lift). Jednom s komšinicom u neku priču, javlja se odnekle glas da ne paničimo. Toliko smo se zapričale da nismo ni skontale da 15 min stojimo u mjestu, napola puta. Baš smo se smijale.
Na poslu iz 84te lift kojeg su sredili da izgleda moderno (ono lift je stari, nego digitalne brojke i ona vrata što se zatvore sama). Elem, svakih par dana neko ostane u mraku, jedina je dobra stvar što ima ta neka komunikacija, pa kao “nisi sam”.
A ima neka teta na poslu, booooji se, a na zadnjem spratu radi. Svakih malo se provozam s njom do kraja, pa se vratim hahahaha
Hahahah, a ti bas ko doktor za te liftove, nema sta nisi prosla u njima i s njima 🤣
U Americi, u 2025. godini, u hotelu koji je otvoren u aprilu, neki dan se trzao lift. Onda nije ni čudno što nas je strah tih koji su 50 godina stari.
Pa nisu bas pouzdani, generalno, ali eto opet me manje panika hvata kad znam da ipak mogu pozvati pomoc.
Mora da smo isti film gledale, jer imam isti iracionalan strah od lifta. Imaju ovi neki fancy sa staklom pa vidis fol sve vani, wtf?? Kombinacija visine i lifta…nikad ja u to neću ući.
Vrlo moguce haha. Ja se nesto ne bojim ni tih, mada nije ugodno, ali nije ni strah, samo nek ima neki kanal komunikacije s ljudima i ok sam 😁
Zaglavila sam par puta ali ništa radikalno i vrijedno spomena ali gdje god ima lift, liftom ću, pa i na prvi sprat, ipak 88 stepenica svaki dan, nekad i po par puta, što je previše, previše je. Da je i korpa, nekad mi se čini da bih i u nju sjela samo da ne pedalam.
Haha, razumijem te, kad sam zivjela na 5. spratu bez lifta (a pri tome je i vrtic imao oko 60-70 stepenika), sanjala sam liftove. Ipak, ove odrndane ne biram rado i rijetko sama.
Nisam ih ljubitelj. Zaprepaštujuće je kako ih koristimo mahinalno. Bilo je par vijesti da su ljudi pozvali lift, otvorila se vrata, ali lift nije stigao, a oni padnu u okno. Stvarno strašno. Također maloj djeci znaju zaglavit ruke u vrata koja se otvaraju (ne pitaj me kako znam) :O
Joj to mi je pravi horor, da ti se kosa digne na glavi. :/
Uh, jel se to i tvome djetetu desilo? Nadam se da prstic nije mnogo stradao. Sestrin mali je isto gurnuo prst u vrata, srecom prosao bez vecih ozljeda, samo malo crvenilo i natekao, ali bez krvi i lomova.
Sreća dobro je prošlo…malo mu povuklo ručicu kad su se zatvarala vrata. Ne znam ni sama kako se dogodilo. Ali treba biti oprezan
ma to su sekunde, kad su djeca u pitanju narocito. dobro je da se zavrsilo kako jeste.
Stari liftovi imaju fazončić kako da krenu, samo malo skočiš. Meni je svaki put upalilo. Dosta puta sam se znala zaglaviti ali sreća nisam razvila ni traumu.
To su vec trikovi iskusnih, ne bih ja tu nista skakala hahah