Dakle, desio se moj dugoocekivani koncert – Muzika Hansa Zimmera i ostalih, povodom obiljezavanja 30 godina mira u BiH, rekose. Covjeka koji je pokorio Hollywood svojom muzikom. Koncert je odrzao Hollywood Symphony Orchestra, ali iz Ukrajine. Naglasavam to, jer sam citala na netu da, navodno, koriste ime nekog velikog i poznatog losandjeleskog orkestra, pa su se u nekim gradovima, gdje su ovi isti odrzavali koncerte, posjetioci zalili da su prevareni i da je koncert bio lose kvalitete. Ovaj koji sam ja slusala nije, naprotiv, zvucali su odlicno i, sto se mene tice, bili su na visini zadatka, ali mozda je to meni tako jer nisam se, inace, u zivotu naslusala puno simfonijskih orkestara. A mozda jer i BKC nije tako veliki pa nije bilo problema sa ozvucenjem ili sta vec moze da krene po zlu. A mozda i jer su jednostavno bili dobri. Postavicu koji video pa ocijenite i vi sami.

Sve sam to saznala nakon koncerta, jer kad su se predstavili shvatila sam da nemam pojma ko su. U svakom slucaju, uzivala sam, bilo mi je divno i vizualno, a da ne pricam o auditivnom dozivljaju. Koncert je, s pauzom, trajao oko 2 i po sata. I razmisljam, kada mi je bio ovakav dozivljaj slusati Zimmerovu muziku u izvedbi neke manje poznate filharmonije, kako bi to tek bilo da slusam Hans Zimmer live ili koncert Praske filharmonije, npr., koju mi je takodjer velika zelja da poslusam uzivo. Kad su otvorili koncert sa Now we are free malo mi je i suzica krenula i malo sam se vise najezila. Vratilo me u Koloseum nakratko. Nista ne budi sva cula kao muzika.