Jako su mi stresna jutra kad je starija kcerka prva smjena u skoli, a poklopi se tako da ih ja vodim pjesice. Iako je skola bas blizu, ma nema 500 m, s ovom malom, koja ide u vrtic, to su posebne pripreme, fizicke i psihicke. Doduse, obje je ujutro patnja probuditi, narocito jer moraju ustati malo ranije nego kada se ide u drugu smjenu, ali to prenemaganje i “jos samo 5 minuta” i kod njih i kod muza mene ce kostati zivaca. Ili ce oni zbog toga zaplatiti. Jer ja sam tip koji je na nogama s prvim alarmom, bez ikakvih problema, zazvoni, ja ustanem i za poslom. To valjanje po krevetu i tih 5 minuta, za kojih se realno niko dodatno ne naspava, meni nikako ne ide u glavu i bas me zivcira. A dade mi se tako da su sve troje isti.
Kad konacno ustanu onda je to dodatno valjanje po kaucu u dnevnoj sobi, pa ponavljanje jedno 16x da se idu prati zubi, oblaciti, pa da se peru zubi i oblaci i tako sve dok ne vrisnem ranom zorom i pritisak mi ne skoci i neko, ponekad, i ne oplace. A kad ti dan tako pocne, a pocinje cesto, onda obecava da ce biti leptirici, sunce i cvjetici sve do kraja dana, kad se susrecem sa slicnim prenemaganjem pred polazak u krevet.
Kad konacno uspijemo izaci iz kuce, onda se mala bandita vuce ko puz jer “ona ima male noge i ne moze brzo da hoda”. Njene rijeci. Naravno, te noge nikad nisu male kad je nesto njoj po volji. Pa ja nosim i zurim, jer imam hronicni strah (poremecaj) od kasnjenja koji sam, ocito, prenijela i na stariju, pa i ona jadna zuri sa mnom. Nije mi to drago, ali je jace od mene.
Jedno od tih jutara bilo je i jutros. Konacno dodjem kuci, odoh popiti kafu u miru prije posla, kad zove muz da idem u garazu ugasiti svjetla na autu, ostala mu upaljena sinoc, neko mu javio.
Ne znam koji me djavo natjera da ponesem telefon, sta ce mi telefon na -3 gdje nema signala, valjda mahinalno, jer mi je srastao za ruku. I tako u povratku, izlazim iz lifta, a onaj telefon krenu iz ruke i gledam ga, u usporenom snimku, kako ce upasti u onu rupu izmedju lifta i sprata. Sutnem ga nogom prema hodniku, a on onako fino tresnu, odzovni citav sprat. Nije se razbio vidno nigdje, ali se ocito dobro stresao jer mi ekran vise ne radi. Sve cujem, dolaze poruke, ali ne vidim nista.
I tako… malo adrenalina za dobar pocetak sedmice i malo (vise) novca iz dzepa za kraj mjeseca. A da su samo svi ustali na vrijeme i da je neko ugasio svjetlo na autu…
Ostala bih jednako smotana.
https://youtu.be/RVBBcdTFI2g
Premotaj na 29 sek, ovako te zamišljam ok nju kad šutnu onu šolju, ti si tako handy😄😄😄😄😄😄
hahaha, tako je i bilo 🤣
* ko
Jao! Kao da gledam sebe, a to je bas lijepo opisano i lijepi čitati.
Ja sam nekad tako naživcirana i tako kasnim da ih nekad pošaljem neopranih zubi (znam, znam, ne smijem tako).
Gledaj s vedrije strane, barem ti taj mobitel nije ispao u otvor lifta jer bi tad morala platiti i više, a ako hoćeš gledat s još vedrije strane, barem ti zgrada ima lif, zamisli da se svako jutro spuštaš pješice s djecom, morala bi ustat dva sata ranije.
Nemoj pogrešno shvatit “lijepo čitati’, nego lijepo pročitat da netko to tako živopisno napiše i opiše 😃
haha, shvatila sam. i meni bude lakse kad znam da neko prolazi iste muke kao ja 😂
Joj, zivjela sam ranije u zgradi na 5. spratu bez lifta, znam svaku dobrobit ovog stana 😀
Ma najvedrije mi je to sto su mozda uzeti novi telefon, ovom je svakako vrijeme da se mijenja, pa je ovaj “ispad” samo malo ubrzao stvari haha
Uh, mene je zaboljela svaka ova riječ!
Tako ne volim hektiku – ne volim, ne volim, ne volim!!!
Al’ džaba, samo ova rečenica: “ona ima male noge i ne moze brzo da hoda” ♥️ vrijedna je kompletne zbrke, sve do legendarnog momenta s mobitelom🤗
Bilo je to nakucavanje u ragbi stilu, tako sam to vidjela😃
jos zamisli neko ti na sve to kaze – smiri se! 🤣
Znam sve, tako je slatka s tim nekim izjavama, okrecem glavu da ne vidi kako joj se smijem, jer bi to shvatila kao ohrabrivanje, ali lopuza je samo takva 😀
hahah, da znas da jeste, bas sam ga sutnula 🙁
Jao, “ima male noge i ne može brzo da hoda”. Ledžend.😀
lopovica proracunata 😀
Jao, “ima male noge i ne može brzo da hoda”. Ledžend.😀 [x2]
Moja inner Džemila kaže da nećete znati gdje udarate kad mala Bandita bude tinejdžerka. 😆
hahah, isti osjecaj imam. Nek mi je Bog na pomoci 😂
I ja prva ustanem, muž pije kafu i jaje naoko svako jutro, sin i ja čaj i puterom po jednu krišku. To sve namjestim, spremim se i onda čekam da se njih dvojica, kao kakve primadone, spreme i izađu. Prije sam, da ubrzam izlazak iz stana, kao pomagala, ali odustala sam, jer ni njih dvojica do izlaska ne znaju šta im sve treba, onda čekam, pa kad vidim da su se spustili dva sprata niže i da su na sve zaboravili, onda zaključam, pa po tri stepenice preskačem da ih stignem, to sve da se ne vraćam jer blok, oprema, note, naočale, nekakve papirčine za nešto, ključ za nešto, pajser, roštilj, kila ćevapa, brod, nije se neko naparfemisao, labelo, inače je ok 🥹tako
jer blok, oprema, note, naočale, nekakve papirčine za nešto, ključ za nešto, pajser, roštilj, kila ćevapa, brod, nije se neko naparfemisao, labelo [2]
Hahahaha🤣🤣🤣
Neprocjenjivo!
Da, da, nevjerovatno je šta sve treba radnim danom ujutro 😐
😂
hahah, pa jel moguce da su skoro sva kucanstva i porodice isti 😂
Tacno cu i ja poceti pustati, pa nek se vracaju. Nekad se desi i meni da zaboravim i naravno da se uvijek po nesto mora vratiti, jer oni o tome ne misle. Muz redovno zaboravlja novcanik, mobitel…
U par prilika, kad je vozio autom djecu u skolu i vrtic, a ja ostanem kuci, naglasim da ni slucajno ne zaborave iz auta da iznesu ruksak i, recimo, torbu s opremom za tjelesni. Pogadjas, kcerka taj dan cas tjelesnog najcesce provede na klupi 😂
Dok djeca ne odrastu, nema od dana ništa.
Radni kolega mog muža je doveo dijete na posao, zaboravio ga ostaviti u vrtiću.😂
Tako da, ima sve smješnije od smješnijeg, neću namjerno da kažem gore od goreg, jer ne želim to do roditeljstva, vjerujem da svi radimo najbolje što znamo i umijemo.🌻
Sretno nam🌻
hahah, imas pravo, smjesnije od smjesnijeg. Na kraju dana, kad podvuces, sve su to slatke muke, hvala Bogu pa ih imamo ❤️
“ima male noge i ne može brzo da hoda”. Ledžend.😀 (3)
bandita, kazem ja 😀
Na koga se baci takva bandita mala, jel joj i tetka bila mala bandita?😄Većinom to tako hoda.
hahah, u pravu si, i tetka, a ni ćaći nije mane 🤣
Koliko je kod dječaka teška ova živahnost, toliko je kod djevojčica prenemaganje haha, moji toliko jurcaju da ih bez daha hvatam prije nego izlete na cestu, džaba pričati, jedino da ih svežem
A bolje slupati mobitel, nego auto (ta sam danas), haman nam je objema dobro počela sedmica.
hahah, istina, vidim po sestrinim djecacima 😁
uh, zao mi je zbog auta. nadam se da nije nista ozbiljno.