Desava li vam se da nekada negdje sretnete osobu i poznata vam je, ali nemate pojma odakle je znate? Jednostavno je ne mozete smjestiti u odredjeni okvir, situaciju, mjesto. Znam provesti pola dana razmisljajuci gdje sam vidjela to lice. Tim gore ako se mene ta osoba sjeca pa se pravim da imam pojma s kime pricam.
Najcesce su to osobe koje srecem u marketima i drugim mjestima gdje cesto idem, pa je sreca da oni mene ne pamte, jer dnevno vide stotine lica.
Medjutim, zimus mi se desila neugodna situacija u Mercatoru. Stojim tamo kod onog zrnevlja, a preko puta mene, s druge strane rafe stoji zena, pa kako me ugleda osmjehnu se i pozdravi me. A ja, inace bih odgovorila i pravila se da znam ko je, ali sam u tom momentu totalno zatrokirala i samo sam, u predugoj tisini od nekih 5 sekundi, buljila u nju poluotovorenih usta pokusavajuci da je smjestim negdje. Kad je vidjela tupi izraz na mom licu predstavila se i odmah mi se upalila lampica, pa sam se izvinila i rekla da nikako nisam mogla da nadodjem. Bila je to mama najboljih prijateljica moje A. iz vrtica, sto je moju sramotu ucinilo jos vecom. Ali jedno je sigurno – vise nikad nisam zaboravila ko je.
Jedne druge prilike, pa ima tome i 16-17 godina, zaustavila me djevojka na ulici, izgrlila i izljubila ko najrodjeniju, ispitale smo se, kako si, dobro sam, kako zivot i sav taj small talk, a ja se do dana danasnjeg nisam sjetila odakle se znamo.
Tako da najcesce nastojim izbjegavati ta poznato nepoznata lica i sakrijem se negdje da me ne vide, barem dok mi ne sine ko su.
Opet nece YT. 🤬
Ja imam ogroman problem s tim sto si opisala. Lica nikako ama bas nikako ne pamtim, hiljadu puta mi se desilo da se predstavljam ljudima pa mi ti ljudi kazu “jasmina upoznali smo se vec tri put do sad” i zaista me je sramota toga i bude mi zao ali nikako ne mogu sebi pomoc.
Najgora situacija koja mi se desila je da sam na poslu cekala servisera za aparat (vidjeli smo se nekoliko puta, i proveli smo dosta sati skupa na poslu), i u tom meni kolegica kaze evo ide Željko (serviser) i ulazi covjek i ja njeg onako “jaranski” napadam zasto mi se ne javlja na telefon treba mi pomoc oko aparata, pa gdje si ti do sad (sve kroz salu ali i ozbiljno 😅). Nakon sto sam vidjela da covjek zbunjeno gleda u mene ponudim mu da odemo popit kafu i zapalit da mu objasnim u cemu je problem. Kaze “ali ja ne pusim”. Sad ja zbunjena gledam u njeg jer znam da Zeljko hronicno pusi jednu za drugom. Rekoh: “Vi niste Zeljko”, kaze “Nisam, ja sam ovdje ginekolog, htio sam da pitam za jedan nalaz nesto”
Ne mogu ti opisat koliko duboko u zemlju sam propala 😅
Mislim da cu primjenit tvoju taktiku i jednostavno bjezati od ljudi.
hahaha, joj, ti si kategorija iznad 😂
Ispricala se s covjekom misleci da ga znas hahaha
Ja sam ženu koju inače ne volim izgrlila na web summitu jer sam mislila da je jedna druga koju baš volim. Pomiješala sam ih jer rade u istoj firmi i slično se oblače. U pola zagrljaja skontala sam da sam pogriješila pa smo se tako ukočeno i kiselo pozdravile i svaka otišla svojim putem. Evo dok ovo pišem i dalje osjećam istu nelagodu u tijelu 🤦🏻♀️
Te tvoje taktike sklonit se dok nisam sigurna su daleko pametnije nego ovako grlit koga ne treba.
hahaha, uh, mogu zamisliti crnjaka, osjecam tvoju nelagodu 😂
Dobra pjesma.
Inače, znalo mi se dogodit. Najgore što su meni poznati neki ljudi s kojim se prvi put upoznajem poslovno. Tako da sam jednog kad sam ga prvi put vidjela napravila nekakvu nesvjesni gestu koja je govorila a_da_to_si_ti, kao da se zapravo znamo, a ne znamo se. Možda iz viđenja, možda iz studentskog doma, možda sam samo vidjela njegovu sliku negdje na portalu, tko bi ga znao. I taj osjećaj je tako “odijeknuo”, da je i on pomislio da me zna. Al dobro, onda smo se pravo upoznali i eto…
Dogodi mi se da ne mogu povezat neko lice sa događajem i odakle se znamo, al na sreću ne bude to ništa kardinalno
zbunila si ga svojom zbunjolom 😆
E, volis i ti Villea? 😍
Uglavnom pamtim lica i imena, al’ svejedno se znalo desit da ne upiknem osobu kako spada.
Čitajući tvoj post sjetih se jednog slučaja, opisanog ovdje https://graciasalavida.blogger.ba/2011/10/12/lift-vs-trajekt/.
I dan danas ne znam tko je to bio 😀
procitala sam, haha
A cuj, bila si barem iskrena, nisi glumila da imas pojma o kome se radi. Ali i meni je to fascinantno kako neka lica nikako ne moze smjestiti negdje. Jos nije da se povrsno znate. Jadan covjek, totalno nepamtljiv 😂
Pa jedno triput dnevno…
To ti kazem 🥲
uuuu kolko puta sam se tako i na slicne nacine obruko 😀 hehehe, al sta cu, zaista to su ta moja ljudska ogranicenja, takav mi je mozak, jednostavno desi mi se da osobu totalno zaboravim 😀 Ili ovo sto kazes da znam neku osobu odnekle, al blage veze nemam odakle. I sto mi je najcesce i najteze pada je da cak i kad znam osobu dobro, da zaboravim ime. Ooooj ovo zadnje kako me stid bude, ali sta da radim, nemocan sam i sta cu prihvatim da se moram obrukati 😀 Cak i ove slike koje se objave na blogu, vjerujte da uzivo vidim osobu vjerovatno u 80 % slucajeva nebih se sjetio da je osoba sa bloga, mozda po nekoga bih skonto 😀 Ja sam se morao pomiriti sa tom svojom slaboscu, ma koliko mi tesko pada ta zaboravnost, to neprepoznavanje, ne sjecanje imena osobe, jednsotano ne mogu nista da ucinim po tom pitanju.
pa istina, tako je, kako je. Ja bih isto voljela da pamtim bolje, ali ne znam kako da to unaprijedim. Zanimljivo, nekih se stvari iz proslosti sjecam do u detalje, a neke stvari i ljude zaboravim ko da se nikad nisu desili, pa bude me bas sramota, a znaju se ljudi i naljutiti. Ali sto kazes ne mozes nista uraditi po tom pitanju, to je jednostavno tako 🙁
Meni se nedavno desilo da sam jednom sinovom drugu sa faksa dok su bili zajedno u gradu, pa ih ja srela, hladno pružila ruku da ga upoznam..a isti taj drug par mjeseci ranije bio kod nas kući…i onda ono, klasika, joj, izvini nisam te prepoznala, a tako mi neprijatno bilo, pogotovo što mi sin uputio ono dugo…maaamaa, kao, da me pita…kako si mogla 😆
hahah, tako sam ja po nekoliko puta upoznavala neke muzeve kolege s posla, a sto je najgore znam da bih opet isto, jednostavno ih ne registrujem :/
Ti si, ipak malo, prekucala igricu 😂
Daaa 🤣
Al vadi me to što taj sinov drug nije bio sam kod nas, bilo ih je više, pa se nisam bas mogla skoncentrisati na njegov lik 🤣
Hahah, onda ima smisla i opravdano je skroz 😁
toliko o međuljudskim odnosima i o tome koliko su vam drugi ljudi bitni 😝 šalim se
pa mozda ima nesto i u tome, ne pamtimo nebitna lica hahah 😬
Hahaha, mene jednom, na nekom piću gdje me drug zovnuo, neki lik sav sretan grli i izgovara mi ime, a ja preko leđa buljim u raju i pitam ih jeko ovo? Kad ono lik od prije dvajs i kusur godina kada smo se nekad družili ovdje izbjeglički čoporativno 😁 hajd, ne mora se svako lice pamtiti.
ma joj, pa ne znam jesu fascinantniji ti sto se sjecaju svakog lica i nakon 20 godina. sestru da ne vidim 20 godina pitanje je bil se sjetila ko je 😂