Ponekad pomislim, puno puta patetično plačem. Puno pitanja, prostih pitanja pišem penkalom po papiru, pa pomno pratim ples paunova.
Posjetih prošlost, praznu, prostu. Poletih po plavetnilu prostranom. Ponoć preko Pacifika postade plava palača, pala pod Panovom pjesmom.
Pustih par pogleda po palmama pored plave pustinje. Požurih pobjeći put Pegaza.
Probudih ponos, pun prkosa, protestujući protiv priče pune patetike. 
Lijepo.
Odakle si uzela ovu sliku sa Pacifikom, pogledom sa visina, i Panovom pjesmom? Misliš da se Panova pjesma prostire nad Pacifikom?
Ili je riječ o Petru Panu (inicijali su mu kakvi ti trebaju, P.P.) 😀
Hvala.
Slika je iz glave. Znam da je Pan bog pastira, njiva i šuma, te da, kao ljubitelj muzike, i svira u takvim predjelima, ali mi se nekako učinilo zgodnim da sve to ubacim u priču. (Recimo da je svirao u nekom šumarku pored Pacifika, pa da se njegova pjesma tako širila :D).
Nisam se ni sjetila Petra Pana, on me baš i ne asocira na pjesmu koliko Pan, sin Hermesov. 🙂
Za nekog zatvorenijeg čitatelja ne znam koliko bi to prošlo. Ja, recimo, imam problem sa šumarkom na otvorenom Pacifiku. Pacifik je daleko od Grčke, nije ni postojalo to ime za vrijeme Grka. Zbog toga je pomalo upitno upotrebljavati riječ Pacifik sa grčkom mitologijom, ako me shvataš. Pacifik bih radije upotrijebio kao inače mirnu vodu, jer, iako on nije takav, dobio je ime zbog toga što je bio miran kad je neki moreplovac plovio njime. Nisam siguran koji.
Nadam se da nije frka što malo kritiziram, od kritika uvijek ima koristi, a i čim neko kritizira, to znači da razmišlja o kritiziranom 🙂
Ubilo me slovo P…
prekrasno…
Patetiku ne osjetih,
Postovanje ….
Ovo je pravo dobro.
Odlično..evo kako se može iskoristiti slovo P…:)
Lovecraft, kritika je uvijek dobrodošla. 🙂
Toliko detaljno ni sama nisam razmišljala o tome kad sam pisala, i da jesam, priča bi imala drugačiji smisao i oblik.
Ali, evo, sada, zašto se ne poigrati maštom? Zašto biti isključiv? Ako je Pan bog, a jeste, znači da je besmrtan. To mi daje prostora da ga “oživljavam” i nakon “postanka” Pacifika. Pa sve i da nije sjedio pored istog, neka mu pjesma bude toliko jaka da se prostire cijelim svijetom. 😀
Znam, nije tako, ali bolje ovo nego ispravljati priču. 😀 Ipak, zahvaljujem na kritici, znači da si pomno čitao. 😉
salai, pozdravljam pohvalu! 😀
senorita, baš ti hvala. 😀
patafta, i mnoga druga. 😀
Nema na čemu, nemoj misliti da mi se ne sviđa, stvarno je lijepo. Sviđa mi se spominjanje četiri umjetnosti, ples pauna, penkalo po papiru, plava palača, i Panova pjesma. To je četiri od šest (film nije umjetnost).
ja nikako ne mogu da skontam ovu sliku u postu :((
cak sam i monitor okretao na sve strane
Love, hvala najljepša. 🙂
Ra, P slovo bolan, bolan 😀 Sa kruškom i zmijama :p
Pear – kruška, poisonous (venomus) snake – otrovna zmija, pretpostavljam da je koraljna 😀
Sustina Sustinskog se smislenim semantikom snuje
Stvarnost sustinskog snuje Stanom serdzadu snovidzenog
Snovidzeno sjajem Sunca stvarnost slapom Sane sub-stvarno sadrzajnim slika
slika slikara slika spoznatog…slika semi-smislenog-sveprisutnog svijeta svestranog
Kao ba da cinim pristupnicu okultnom krugu?
volim virnuti ali…ne volim istim svirnuti
Zato mi sviranje i pase ko i Ekremu pjevanje
Lijep post od @morgane
Divno, i ovako i onako. 😀
Hvala lijepa 🙂
Pogledom Prostakuše Poljubila je Pohotno Plavu kosu Posrnulog Princa.
Moj doprinos. 🙂
Jedan odličan doprinos koji podsjeća na pohotne noći 😀