O burecima i znoju u tramvaju

Ljudi su kod nas uobicajeno operisani od odrzavanja licne higijene i bontona koji nas uci da ne unosimo burek, cevape, salame i slicnu hranu u javni prijevoz.

Ili je to ili sam ja uobicajeni baksuz pa uvijek naletim na tramvaj u kojem neko oko mene nije okupan ili jede gore navedeno. Jos izbjegavam tramvaje (osim ovog jednog na blogeru, on je plav, njezan i neizbjezan), preferiram autobus, ali kad me potrefi, potrefi me momacki!

15 comments » Write a comment

  1. Haha nisu ni autobusi bolji…

    Kad smo kod bureka sjetih se one jedne, u bolnici, mi ostele ne možemo o sebi, a ovoj donijeli kakvog bureka (nije željna bolničke hrane), a plus joj još i papuče smrdile na znoj il šta već…

    Dobra ova tramvaj, plav, njezan i neizbjezan hahah.

  2. Nisi potrefila, uvijek je tako. Zaboravila si bijeli luk dodati na spisak, on bude u jutarnjim satima. Smrad alkohola i cigareta bude isto u jutarnjim satima, poslije kafane se ide ili kući ili na posao 🤷‍♀️

  3. Joj ja tako rijetko koristim gradski prevoz da sam i zaboravila na te opstenarodne probleme… mada razumijem i ljude, ono i ja često izađem s posla, pa mi najlakse kupit pite, jer ko će kuhati… vjerujem da bih prva s tim u tramvaj da nemam alternativu

    • Ma nije stvar kupit pitu… i kad je kupis svezi cvor lijepo, pa ne izlaze mirisi. Kupovala sam i ja hranu i nosila, ali pazila da je cvrsto svezana u najlonu. Ljudi jedu to u javnom prijevozu. A nesto ne vjerujem da se pita ima kupit samo na Bascarsiji 😁

Komentariši