Bom dia

Jedna od stvari (u nizu) koje mi izuzetno smetaju i nerviraju me jeste kada ljudi ne odgovore na pozdrav. U mojoj glavi toga momenta se javi milion nekih, mozda pogresnih, ali ipak, pretpostavki o toj (nekulturnoj) osobi i drugi put da ih sretnem, ja bih okrenula glavu. Eto, bas mi to nesto smeta i dira me. U oci te gleda i suti. Pa barem glavom klimni.

Narocito je to izrazeno kod starijih (od mene) koje cesto srecem u zgradi, u liftu… nisam tiha, lijepo se pozdravim, pozelim dobar dan, a ONO suti. Gleda te i suti. Staro, a bezobrazno.
A mene mama odmalena ucila da se pozdravljam kada negdje udjem (mada ja pozdravljam te matorce i kada oni udju u lift, npr.), ucila me da govorim molim, hvala, izvini, pa onda kada ne naidjem na odgovor, bas se nesto upalim.

Sad, da li im ne odgovara sto nisam nazvala selam ili neki drugi pozdrav umjesto dobar dan ili zdravo, ja to ne bih znala, ali i u tom slucaju, sta – klimnes glavom!


https://youtu.be/b2XGfWOe7w4?si=nK0BZiCg1mdshvDC

12 comments » Write a comment

  1. Joj tacno si upravu. Kod nas u kasabi, ima oar doktora koji ne odgovaraju pa pozdrav, ne znam zasto, valjda im ispod casti odgivoriti na Dobar dan nekome ko takodje nije doktor.
    I to meni ne bi ni bio problem, nakon drugog-treceg puta i ja prestanem pozdravljat i cao. Medjutim stvar je sto gledaju, ma probadaju ocima, nece da skrenu pogled s mene i meni na kraju bude toliko neugodno da ipak pozdravim, i tek onda oni okrenu glavu.
    Ali sad imam strategiju: okrenem ja glavu prije 😁 apsolutno ih izignorisem i vidim da ih nervira.

  2. Isto smo kodirani ali kako sam sa godinama sve luđi, sve ih više pozdravljam kao neka vrsta društvenog eksperimenta ko će duže izdržati i koji uglavnom mi dadne unutrašnji osmijeh (: kokoš-jaje, kokoš-jaje, dobar dan- tišina, merhaba- tišina, hare krišna, namaste – smijeh (:
    Dobar link, hvala.

Komentariši