Kako nemam ideju sta bih pisala, sama sebi dadoh ideju komentarom kod jednog eminentnog blogera, pa posto ce ga garant zanimati sta je bilo, evo taman da to pretocim u post.

Nekad od maja 2022. pa skoro do kraja 2023. godine izdavala sam stan na AirBnB i na Bookingu. Stan na dan. Dva dana minimalno, zapravo.
Bio je to odlican nacin za brzu i, relativno, laku lovu sa strane. Medjutim, s dolaskom ljeta, SFF-a i tog ludila, popunjenost je bila odlicna, ali ja nikako nisam stizala, pored redovnog posla, da se bavim i time, a nisu to bas sad bile tooolike pare da bi mi se isplatilo da placam nekome da stan cisti i komunicira s gostima.
Tako da sam to nekako uspjela odrzati do pred kraj 2023., kad smo stan dali u dugorocni najam. Zime, osim Nove godine, su svakako bile puste, a rezije skupe, tako da sve ono sto je ljeto donosilo, zima je uzimala.

U tih godinu dana iznajmljivanja bilo je stvarno svakakvih gostiju. I super mi je bilo to iskustvo, voljela sam upoznavati te ljude.
Prvi gosti su mi bili dvojica Kuvajcana, jedan koji je dosao kao wingman ovom drugom koji je dosao da trazi zenu Bosanku. On je veliki dio zivota proveo u Kanadi, pa je htio muslimanku, ali malo otvorenijih svjetonazora. Posto smo prije njihovog dolaska dosta pricali, ispitao me svasta o meni, porodici, djeci, pa su tako dosli s poklonima za nas i djecu, koji su zauzeli i pola kofera. Bilo mi je to, malo je reci, neobicno i, pomalo neprijatno iskustvo, jer nisam navikla na takav odnos sa strancima, ali sam pretpostavila da je to mozda i dio njihove kulture.
Odveli smo ih na veceru, zauzvrat, i trudila sam se biti sto bolji domacin. I oni su bilo izuzetno ljubazni. Prije odlaska slomili su najobicniju lopaticu za obuvanje obuce zbog cega su u stanu, po izlasku, ostavili 20 KM, kao naknadu. Dok je bilo gostiju koji bi polupali sudje i napravili mnogo vise stete, a da to nisu ni prijavili, a jos manje platili.

Ne znam da li je Kuvajcanin ikad nasao Bosanku (tada kada je dolazio nije uspio), ali bi mi bilo drago cuti da se usrecio. Bio je bas fin, kulturan, obrazovan, a i lijep decko.

Imala sam, potom, jednog profesora, uposlenika UN-a, neki svjetski momak, koji je ostao mjesec dana i koji je bio izuzetno ljubazan, uredan i prizemljen. Zadovoljstvo je bilo imati takve goste.

Cesto me posjecivala i jedna profesorica iz Bihaca, isto neka svjetska putnica i predavacica, ona mi je mozda bila i najcesci gost. Isto, divna osoba, odmjerena, s manirima. Zbog takvih mi je zao sto to vise ne radim.

Jedan simpaticni ciko iz Amerike koji je bio na proputovanju Evropom zvao me jednu vecer da mu objasnim kako se spustaju roletne.
Ili kaze, inace je vegetarijanac, ali dok je na Balkanu to vegetarijanstvo je malo stavio na cekanje. ?

Dolazili su mi ljudi iz Poljske, Amerike, Engleske, Rusije, Hrvatske, Srbije, Skandinavije, Njemacke… sigurno sam ponesto i ponekog i zaboravila.

Dolazili su parovi, porodice, prijatelji, samci… i pretezno su to bila ugodna i lijepa iskustva. Kako sam vec rekla, najvise su mi u sjecanju ostala sva ta upoznavanja s ljudima razlicitih pozadina, profila, porijekla, i stvarno je veliko bogastvo kada neko ima priliku da dugorocno zivi u okruzenju i radi s ljudima iz raznih krajeva svijeta.

Pored tih lijepih susreta bilo je i onih manje lijepih. Kako za mene, tako i za goste. Ali, posto bi ovo bio jedan predugacak post, ako bih i o tome sada pisala, onda cu to ostaviti za drugi dio.

Bas mi sad fino ovako da imam to zapisano, da se i ja sjecam.