Dodaše me neku noć u neku Viber grupu gdje se dogovaraju za obilježavanje 20 godina mature, iduće godine.
Ja ko da sam s Marsa pala tu. Obilježavali su, onomad, 5 godina, kad sam još možda i htjela ići, pa čini mi se da je bilo i 10 ili 15 godina (jedno okupljanje nije ni održano), ali nisam išla ni na jedno.
Na to prvo, nakon 5 godina, bih još i otišla, nekako friško sve, ali gotovo niko iz mog razreda nije bio. A pošto je tim organizatorima ideja da se okupljaju sva četiri odjeljenja gimnazije naše generacije, ovi ostali koji su i došli nisu mi bili pretjerano zanimljivi, niti smo se bogzna družili.
Sada, nakon 20 godina definitivno nemam želju nikoga vidjeti. Odnosno, ima tu neke znatiželje, da vidim gdje je ko, šta radi, jer valjda je to i poenta tih okupljanja. Ali, osim što sam gotovo svima (mimo mog odjeljenja) zaboravila lik i ime, osobe iz razreda s kojima sam se i družila tada, sada više ni na koji način nisu u mom životu. Osjećala bih se ko krme u Teheranu.
Ali, neka me u toj Viber grupi, da vidim šta su namislili i kako će to ispasti. Možda i mene nešto okrene.
Kakvi ste vi s tim godišnjicama matura? Obilježavate li ih i da li ih rado pohodite?
Ima jedna kriticna anegdota u nedavnom obilježavanju 15 godina mature. Imamo facebook grupu za ta događanja. I javlja se ova jedna što trenutno radi kao nastavnicq u istoj toj skoli (nije da je gotivimo, ali eto) moze li tad i tad jer ce vecina dijaspore biti u nasem gradu. Dolje ljudi vecinom komentiralo da uopce ne mogu taj f
Dan,samo ih se par lokalnih javilo da moze, 90% dijaspore nije moglo i ona na one upite koji su ibili “moze li drugi dan” odgovorila da ne moze jer će večian biti tu. Na kraju ih se okupilo par, večina lokalaca koji su ostali u gradu i možda jedan iz dijaspore. Znači, to je bio njen privatni događaj koji je organizirala po sebi i kad ona može, a ništa se nije dogovarala s večinom školskih drugova, nego samo s njih par. Svi koji su tražili da bude drugi dan je otpilila.
Mislim. Otišla bih da sak bila u prilici. To mi je glupo da se sastaje četiri -pet razreda skupa.
Ja sam godinama organizirala ta okupljanja. Nekako se desilo da smo uveli “petogodišnji plan”. Posljednja koju sam “radila”, bila je 30-ta godišnjica. Za 35-tu sam svima javila da zbog tadašnje financijske situacija nisam u stanju organizirati, zamolila drugove i drugarice da oni organiziraju. Od tada je prošlo evo već 11 godina, a nitko od njih ni mukajet…
Moja se grupa za godišnjicu mature baš danas aktivirala, deset godina prošlo brže. Ali čisto sumnjam da će od toga biti išta baš zato što je previše ljudi u inostranstvu. Pokušali su i nakon pet godina na ljeto, pa nisu uspjeli, ne vjerujem ni da će sljedeće godine biti išta uspješnije.
Na petoj godini sam bila, kao što kažeš još nekako sve friško, tad sam tek i fakultet završila i radila i nisam imala u planu nigdje ići. Na desetoj sam rekla tentativno da bih mogla i nisam jer sam bila u Briselu. Petnaestu nisu obilježili jer je bio kovid.. čekam tu dvadesetu 2026. pa ćemo da vidimo tad aBd, ali sam nekako mišljenja kao i ti – sad nešto i nisam zainteresovana da idem jer kad sam bila u Tz, drugarica s kojom sam sjedila u klupi sjedi u restoranu pored mene, i neće da pozdravi, čeka da ja prva. Tako da – thank you, no thank you…
Ne znam zasto… hocu nesto komentirati, pa kad zapocnem pisati, drmne me prolaznost vremena… Iako ne odabirem takve teme.
Srednju sam zavrsio prije malo vise od dvadeset godina. Od tog vremena, jednom su se skupili prije oko osam godina, iako nije bila obljetnica. Planirali su na obljetnicu, ali nije nitko htio doci, pa su onda organizirali slijedece godine. Skupilo ih se mozda cetvero-petero iz razreda, uglavnom preseratori. Kada su me zvali jel hocu doci, onda sam odgovorio “paaa… bas i ne, s kim sam se htio vidjeti nasli smo se privatno i popricali malo uz sok/kavu, a ovo me ne zanima.”
Nemam lijepe uspomene na skolovanje. S nekima sam odrzavao druzenje nakon toga, ali ljudi se mijenjaju tokom godina ili pokazu svoje pravo lice, pa vise nismo u kontaktu. A i povecava se broj onih kojih vise nema.
Iz osnovne su pokusali organizirati kada je bila obljetnica deset godina nakon zavrsetka, ali nije nitko htio doci, pa poslije vise ni nisu pokusavali.