Kada sam kući kod roditelja, nije mi baš ugodno ostajati sama navečer. Kuća nije ogromna, ali je nekako… prostrana i široka. U takvoj kući uvijek nešto lupka. Osim toga, moj tata je na zid posijao neki stari, veliki sat koji svaki sat otkucava onoliko puta koliko je sati. I na svakih pola sata jednom. To ječi. I plaši. Dugo mi je trebalo da se naviknem. Osim toga, nimalo ne ulijeva sigurnost činjenica da su par godina prije lopovi redovno obilazili naš komšiluk.
Ovdje, u Sarajevu, živim na 5. spratu i imam blindirana vrata. Jer, ona su kao garant sigurnosti. I puna mi je zgrada sustanara penzionera, pa je i to jako sigurno, u slučaju da počnem da vrištim, čuli bi me. Na vijestima, kad budem u crnoj hronici.
U svakom slučaju, ne bojim se.
Sestra je, opet, jako plašljiva. Jednom se, bukvalno, uplašila svoje sjene. Dok smo još živjele sa roditeljima, jedno jutro je krenula u školu. Jako rano smo ustajale, oko 5h, jer smo putovale, a nastava je počinjala u 7h. Bila je zima, još uvijek mrak. Ona je spavala sa nožićem ispod jastuka. I to ne bilo kakvim nožićem, nego sa onim s kojim gulite voće. Oni "papirnati".
Krenula je tako iz svoje sobe prema kupatilu, sa opasnim oružjem u rukama. Ugledala je tada na zidu sjenu nekoga ko drži nešto u ruci i pomislila da neko stoji iza nje. Od straha se ukopala na mjestu i tvrdi da nije mogla ni da vrišti, nego je samo šaputala: "Mama, mama." Onda se pomjerila i dala meni materijala da je čitav život zezam kako se boji svoje sjene.
Jedne godine reče mi komšija preko puta da se u ovom stanu objesila neka žena. I to u mojoj spavaćoj sobi. Bi mi pomalo neugodno par noći zaspati, ali je mene ipak najviše zanima za šta li se ona objesila…
Prvo..dobra pjesma:)
Drugo…moraju onda banditi imati puno kondicijeda bi došli do gore…izgube volju dok dođu na peti..hahahahha:)
Pa kad čovjek hoće da se objesi nađe način…ili konopac..:)
koji je fazon iskoristavati moju pricu za inspiraciju za post 😛
patafta, imaš ti vitalnih lopova, nemaju svi 24 godine i misle da imaju 80 😀
Jes’, al za šta privezat konopac? U mojoj sobi i nije baš imala za šta, osim za luster koji nije obećavajuće čvrst 😀 Nije plafon, šupalj je 😀
Locka, domaći 😀
Pa dobro ovi naši baš i nisu vitalni..sve neki drogeraši i pijanci…a sad…ne moraš odavat u kakvoh sam formi…da si me samo vidjela 2007 u ljeto…uzorat tri polja ko s'poslom..:)
To već postaje kliše, kad se useliš u novi stan ili kuću, kažu ti da se u tvojoj sobi neko ubio ili misteriozno umro. That gives you the creeps.
Ti iz goreg u gore :D..
patafta, da sam te vidjela, al nisam :p
Lovecraft (what a beautiful nickname :)), bila istina ili ne, nije me se nešto posebno dotaklo, mada bi bilo zanimljivo da je tako 🙂
Venera, znaš mene 😀
Vala ja i dan danas nisam previse hrabra ostati sama u kuci navecer…
Odmah ću ti reći: komšija te laže.
Reb, chicken :p
Lujko, e jes’ da ne kažem šta 😀 Doduše, ti bi mogla da znaš 🙂
Zato ti i govorim. Ja tu živim čitav svoj život. Da se desilo išta slično u mojoj ulici, znala bih.
Pravo zboriš. Kako li se ne sjetih pitati te 🙂
Huh, what a relief 😀
eh i taj kosmija je bas biser za sebe -.-‘
svaka mu dala :p