Ovih mjesec dana koliko traje ovo, da ne kažem, sranje od vremena, meni su potrebni izuzetni napori da s osmijehom izađem među ljude. Hajd što se ništa ne vidi i što imam osjećaj da sam zarobljena u Silent Hillu ili u Kingovoj knjizi, uglavnom me boli glava, i ne mogu da dišem bez kašljanja, te sam vazda ljuta, pa nepotrebno tersam ljudima ko da sam u PMSu čitavih mjesec dana.
Ima tu i tamo pokoja stvar i osoba što mi vedre kad je mračno, ali i to je trenutna epizoda raspoloženja, prekratka da bih zanemarila ovo sveopšte stanje sive agonije koja se ne diže i nema izgleda da će uskoro.
Ovo je kao zatvor, jer hajde izađi vani, pa se truj lagano, a hajde sjedi u kući, pa pričaj sa zidovima… Ja se nešto ne sjećam da je ovako uvijek bilo. U Sarajevu sam dobrih 10 godina i pamtim možda 2-3 ovakve zime.
Pa uđem u stan, iz nekog razloga sva preznojena, zakašljana, usmrđena, sve mi bijelo pred očima i jedinu radost nađem u svojim svjećicama i mirisima, da sebi svoj zatvor malo ljepšim učinim.
Moj duboki naklon i poštovanje ljudima koje ovo *určevito vrijeme ne dira u dušu, pluća i čitav sistem.
10 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ja sam sinoć rekla da ću da kupim sebi onu medicinsku masku jer ovako više ne ide… hodanje vani je postala tortura..
Smrdi, smrdi užasno smrdi!!
totalno si u pravu, bas maloprije i ja razmisljam, sama na tram stanici, vidim samo svjetla auta u daljini, i osjetim onaj tutanj tramvaja, ali ga ne vidim… i bas me nesto strah bilo
I ja sam počela kašljati strašno. Relacija Kakanj – Sarajevo, dupli rakiĆ tobe jarabi 😀
A vidis zanimljivo. Ja bas nesto kontam sto sam neraspolozena vec dugo, nervozna, ljuta… haman jer neba ne vidim vec mjesec dana.
Ovo već postaje nepodnošljivo. 🙁
20 godina u Sarajevu, 20 godina sam ga voljela, čak i u teškim poslijeratnim godinama bez grijanja na fakultetu…ali ove godine mi je baš nešto previše magle, sivila i svega.
ah, silent hill, dobro vrijeme bijaše
Mi cemo na planine da pobjegnemo ovom zagadjenju 😀
oduvijek, vjeruj mi…
Ja sam iznad Sarajeva u jednom naselju, pa tako da i ne osjetim tooliko ovu maglu i izbjegavam svaki izlazak iz kuće iz tih razloga. Ne znam šta da ti kažem, upravu si ovo traje predugo. Jedini bjeg je planina.