On je odavno pričao da će otići iz Bosne. Pričao je da želi, da mašta o tome, da radi na tome. Da je njegov život daleko od svih i svega ovdje. Pogađale su me te njegove riječi, kao da su bile usmjerene na mene lično.




Ja skoro godinu dana nisam u njegovom životu, nije on u mom. Sve što znam o njemu, znam preko nekih drugih ljudi. Bila sam ubijeđena da sam ga ostavila iza sebe, kao gorko-slatko sjećanje, bila sam ubijeđena da sam krenula dalje. Jesam krenula dalje, morala sam.




Sinoć sam dobila potvrdu da odlazi. Riješio je administrativni dio posla i sada je samo pitanje konačnog odlaska. Dok mi je njegov prijatelj sinoć govorio da odlazi, pitajući me kako sam, kiselo sam se smijala, govoreći da mu želim svu sreću i nekako nespretno slijegala ramenima. Ne znam da li je primjetio da glumim, da sam u tom trenutku, kad mi je saopštio vijest, shvatila da ga još nosim u srcu i da sam potonula još malo, i da mi ta vijest nije napustila misli do ovog trenutka.


Probudila sam se s nekom gorčinom i težinom u prsima, kao da njegov odlazak ima neke veze sa mnom, kao da meni utiče na život, a on ionako nije tu već dugo, dugo. Kao da je bitno da li je udaljen 500 m, 130 km ili 800 km. On nije sa mnom. Pogledala sam na sat, bilo je 16h, a ja sam bila još u krevetu i onako, svojstveno meni, razmišljala o tome da li ću ga više ikada sresti i pod kojim okolnostima. Hoće li otići s animozitetom u srcu prema našoj prošlosti i svemu što smo podijelili ili će me se sjećati lijepo, onako kako ću ja njega, iako me mnogo povrijedio.




Mnoge stvari o kojima sam maštala sad mi pomalo gube smisao. Iako nisu imale veze s njim jer, ponavljam sebi, on nije moj, potajno sam se nadala da će mi ga život sačuvati negdje u blizini, da ne odemo jedno drugom u zaborav. Zar je to previše?




Znam sad i za one riječi ohrabrenja, za koje sam se nekoć tako čvrsto hvatala, da nisu bile ništa više nego neki izgovor jadne utjehe nekome za koga vidite da je očajan od tuge.




Ja sam krenula dalje, ali nisam očekivala da ću sinoć saznati da sam i njega ponijela u srcu. Nisam očekivala da će on krenuti toliko dalje, čak preko granice… Neka mu je sva sreća koju je tražio i za koju sam se nadala da ćemo je tražiti skupa.