Skoro četiri mjeseca su prošla.
Kad ostaneš samo na odluci da nešto odlučiš, četiri mjeseca mogu da prođu kao četiri dana.
Nisam sebi u posljednja dva mjeseca dopuštala da se pozabavim vrtlogu osjećaja koji samo čega da eruptira iz mene. Ne dam, samokontrola je najviši stepen kontrole i ako se ne mogu naučiti tome u životu, ostaću prepuštena drugima. A drugi te prebacuju iz džepa u džep, kao nekvalitetne bosanske konvertibilne marke, sve dok ne popucaš, istanjiš se, izblijediš i na kraju se podereš.
Želim da budem kovanica!
“Kuj me, živote, kuj!
Ako sam čelik, sijevat ću!
Ako sam kamen, pjevat ću!
Ako sam staklo, nek se zdrobim!”
Jučer sam prokrčila još poneki novi put. Lijep je osjećaj.
hajd dobrodosla 😛
a kakvi novi putevi, ne znam ja 😀
Ne vjerujem da ću ostati, samo sam navratila, ali hvala. 🙂
Pa ne zna niko, ponekad treba čuvati nešto i za sebe. Dok se ne utabaju. 🙂
joj sta se preda mnom pravis tajanstvena, ajd govori, cekam poruku 😀
Odlogovala se ja, odoh gledati film. Ne pravim se, bona, tajanstvena, zar ja nemam pravo zadržati nešto i za sebe dok se to ne uobliči? 😛
Javim ti se kasnije na FB.
prelijepo ti idu metali, zaista lijepo napisano, cuvaj se 🙂
papa dao ostavku, morgana se ukazala,… sta je slijedece??
spavam par sati poslije napornog dana, i probudim se u drugom svijetu :S
nice to see you 🙂
…Lijepo…