Voljela bih da ti mogu reci sta mi je. Ni sama ne znam sta mi je. Sve mi je i nista mi je. Ti si to vidjela bolje od mene. Vidjela si to prije mene, otamo, prije nego sto sam dobila priliku da ja sama sa sobom popricam.

Voljela bih da razumijem sta mi je. Nije mi nista od onoga cemu bih nasla opravdanje i razlog, nije mi nista opipljivo, nije mi nista opisno. Samo mi je tu u grlu, u stomaku…
Slagala sam ti da mi nije nista, ali mi je najvise to sto mu ne znam ime i razlog. Samo je tu, u meni, opet se stisce, dodje mi svakih nekoliko godina, pritisne me, pa se pritaji dok ne zaboravim.