02.11.2016.

Ljub ljub

Znate one mačke što stavljaju olovku za usne i ruž preko ruba usana? Lafo, da izgledaju punije.
Ja im moram pokvariti doživljaj i odati jednu tajnu, ali... vidi se! Primjeti se iz aviona i izgleda pravo neuredno, kao da se ne znate našminkati.

Mada, razumijem, teško je pravo živjeti kada ne prihvatiš sam sebe, pa se zavaravaš nekim trikovima u nadi da ćeš zavarati i ljude oko sebe. A nećeš. S druge strane, jednom kad ti to postane stil života i uđe u naviku, izgubiš pravu sliku o sebi, pa ti tvoje ogledalo kod kuće postane magično i onda sve što na sebe staviš, što od šminke, što od odjeće, izgleda tako profinjeno i lijepo, da ti život, naprosto, postane slađi.
Ja sam baš bezveze. Vidim svaku svoju manu i nikako ne mogu da izađem vani narandžastog lica i u helankama ispod kojih se naziru bijele gaćice. :(

28.10.2016.

Zini da ti kažem

Ako sam ikad bila ona osoba koja se razbacivala savjetima onda kada se od nje to i ne traži, a sigurna sam da barem nekad u životu jesam, sad mi se sve to, lijepo, vraća.

Ljudi valjda u nedostatku pravih riječi govore one najučestalije, isklišeizirane, a baš takve me najviše nerviraju, posebno onda kada nisam tražila da ih čujem. Priznajem, nije to toliko do netraženih savjeta, koliko do momenta i situacije, jer sam baš sada u situaciji kada nemam niti najmanju želju slušati tuđe, jedne te iste savjete, a svi ih imaju. Osim toga, ponavlja se jedno te isto pitanje (ili dva), da bi nakon mog odgovora uslijedio već znani savjet. Čujem ga u glavi svaki put i prije nego što ga izgovore.

Osjetljiva sam kao mimoza na sva (očekivana) pitanja koja su uslijedila u posljednje vrijeme, pa iako sam znala da će ih biti, nisam mogla znati koliko će me nervirati. Dobro, mogla sam, sebe i svoje živce dobro poznajem, ali ipak...

Šta će biti slijedeće, nakon što ispunimo ljudska očekivanja, ostaje da se vidi. Mada, sasvim sam sigurna, biće novih pitanja i novih savjeta. Ljudi uvijek nađu nešto u tuđem životu čime bi se rado pozabavili.


Stariji postovi