Bila sam dijete prije pojave prvih mobitela i interneta i teško mi je porediti život prije i sada, ali ne sjećam se da je iko gubio razum ako ne može s nekim drugim da stupi u kontakt sada i odmah. Ljudi su bili prinuđeni da žive u nadi da njihov neko nije umro od jučer, kada su se zadnji put čuli. Oh, the horror!
Vikend sam provela sama u stanu i vani sam izašla samo jednom, do prodavnice. Htjela sam da odmorim mozak od ljudi, tako da se nikome nisam javljala. Kada kažem nikome, ne mislim pri tome na momka i mamu, jer mama bi pošizila da me ne čuje dva puna dana.
Imam, tako, potrebu s vremena na vrijeme da budem sama sa sobom, a da to ne znači da mi je loše, da me nešto muči, da patim, da me nešto boli… Samo, eto, da samujem i odmaram.
Večeras se javlja prijateljica i pita što me nema i je li sve ok kada sam joj rekla zašto me nema. To nam je dala tehnologija. Mogućnost da smo svima dostupni 24/7, a onda kada nismo, obično sumnjamo da nešto nije u redu.
Zamisli, odeš sada na put i kažeš javit ćeš se kada dođeš. A put traje barem dva dana. Da sada pođemo na put i ne javimo se dva dana, bili bismo odavno proglašeni mrtvim ili nestalim.
To nam je uzela tehnologija. Pravo na samoću i privatnost, pravo da šutimo i izolujemo se po želji, a da to ne alarmira sve oko nas. Nije ni čudo što me glava boli svaki dan, samo mobitel i laptop, mobitel i laptop, kod kuće, na poslu, na kafi, u krevetu…
F. Scott Fitzgerald
Life starts all over again when it gets crisp in the fall.
Tijesni, mali svijet
Mene nekad pravo nervira to što ne mogu nikako da pobjegnem iz jednog šireg kruga ljudi u kojem se svi, na ovaj ili onaj način, poznaju. Ako se ne poznaju međusobno, onda znaju nekoga ko zna tog nekog drugog, ono, jaranica od jaranice jaranovog jarana druga od rodicine zaove prijateljica.
Rješenje bi, eventualno, bilo odseliti se na drugi kraj planete, ali i tu bih garant našla nekog Bošnju, koji bi najvjerovatnije znao neku prijateljicu neke ribe koju ne podnosim, jer ljudi koji znaju ljude su uvijek bliski s nekim koga ne voliš.
Dala nam tehnologija tako pristup svemu, pa ništa lakše nego sposobnostima vrhunskih špijuna (ili žena) iskopati (a još gore slučajno!) kako se i ljudi s kojima nisi tako blizak, a eto nekako ih znaš, znaju baš one ljude koje bi ti iz svog života lansirao u drugu galaksiju. Ali neeee, čitav život ćeš znati samo ljude koji znaju ljude koje ti ne možeš smisliti ili zbog kojih se osjećaš nelagodno i želiš da pobjegneš iz kože kad im čuješ ime.