Djevojka u mojim ustima

Uvijek sam govorila kako najviše volim biti sama sa sobom. Nikad mi nisu bili potrebni ljudi da bih se osjećala sigurno i ispunjeno, jer biti sam i biti usamljen i nije isto. Znala sam biti usamljenija sa pogrešnim ljudima pored sebe. S druge strane, vrlo često, vrlo loše iskorištavam tu svoju samoću. Koliko god volim taj osjećaj spokoja i rahatluka kada ne moram ni s kim da razgovaram, toliko mi moje misli znaju biti najveći neprijatelj i u toj svojoj samoći redovno sam tražila nešto što bi zaglušivalo moje uporne misli. Morala je to biti muzika, film, knjiga, uvijek neka […]

Navikavam se na to da ću od sad, pa nadalje vazda biti hronično umorna i nenaspavana. I nemam toliki problem s tim, više volim biti umorna i zauzeta bilo čime, nego odmorna i sa toliko slobodnog vremena počnem da stvaram nove svjetove od razmišljanja. Ionako previše analiziram. Sjetim se onda mojih najdražih ljudi koji su umorniji od mene i kažem sebi “hvala Bogu, nemam se na šta toliko žaliti”. Ja bih radije da su oni manje umorni. Opet na kraju dana imam uspomenu da je sačuvam, čak i onako umorna, za razliku od onih dana kada od viška slobodnog vremena […]

Otkako sam počela da radim nisam imala nekih ozbiljnijih konflikata sa kolegama. Ne računajući ono kada se nekome nešto otrese u nervozi ili afektu, sa jednom kolegicom sam se jedne prilike raspravljala koristeći viši ton i danas sam bila meta kratkog fitilja jednog, ionako, priprostog kolege. Inače ne volim da dolazim u konflikt sa ljudima, a posebno ne sa ljudima koje ne poznajem dovoljno dobro da bih se s njima raspravljala. Što zbog moje osjetljvosti koja prelazi u zajedljivost kada se pređe granica, što zbog nepoznavanja tuđih karaktera, zbog čega mi je teško procijeniti koji metod rasprave je najbolji. Još […]