Djevojka u mojim ustima

Ovaj post “šta sam, da sam” sam pisala prije 2 godine, ali sam ga i obrisala. Nemam ništa za pametno i inspirativno pisati večeras, a i moje želje nisu iste kao prije 2 godine. Ljuta sam na huligane bez razloga, na krkanluk i seljakluk u glavnom nam gradu, ljuta sam na ljude kojima smeta sve što je tuđe, a da je pri tom ispravno, sretno, lijepo, potaman, pa oni odluče da tako ne bude, jer, eto, može im se. Moraš biti duboko nezadovoljan sobom ili ne biti sav svoj da ti smeta nešto što ti ničim me ometa bivstvovanje. Nejse… […]

Mi, Balkanci, smo posebna kategorija ljudi. Možda zato što ne poznajem dovoljno tuđe jezike i kulture, ali ja ne znam nijedan narod da ovako sočno psuje, da se nervira na sve i prijeti jebanjem majke i šakama i rastavljanjem od života na svaku sitnicu. Ulica u kojoj je moja zgrada je jednosmjerna, a ispred moje zgrade je parking, pa, logično, ponekad, bude kraćih zastoja. Sinoć sam bila svjedok jednom takvom zastoju. Jedno auto se uparkiravalo, dva su bila iza, čekala da prođu. Kada se to auto parkiralo, ono iza njega nije krenulo 100 na sat odmah, te je vozač iza […]

Moram priznati da se najviše volim vidjeti s Lockicom. S malo kime mogu pričati tako opušteno o svemu. Ona nije samo kolegica s bloga, ona je dugogodišnja prijateljica kojoj sam i vjenčana kuma, pa je razumljivo što jedna drugu često spominjemo. Neizostavna tema nam je često i blog (skupa s blogerima). Smijemo se često, tako, pericepciji nekih blogera o nama, jer je stvarno zabavno kako te ljudi doživljavaju na osnovu bloga, avatara, onoga što napišeš, a sama sam se nekoliko puta uvjerila kako ljudi mogu biti u potpunosti drugačiji uživo i na blogu. To nije uvijek tako, ali onda kada […]