Djevojka u mojim ustima

Svako ko me malo bolje zna, zna i koliki sam zaljubljenik u filmsku muziku. John Williams, James Horner, Danny Elfman, John Powell, a naročito Hans Zimmer (moj omiljeni) su neki od kompozitora filmske muzike koje naročito cijenim i volim. Ponekad se toliko unesem u tu muziku da bih za svaku situaciju u svom životu imala već unaprijed odabranu kompoziciju. Soundtrack filma “P.S. I love you” jedan je od rijetkih, ako ne i jedini čija me svaka nota dodirne (ovo baš zvuči patetično) i ako bi moj život imao soundtrack, onda bih voljela da zvuči baš tako. Nije Hans Zimmer, ali […]

Kada je hrana u pitanju, pravo sam škrta. Tačnije, kada je u pitanju hrana s mog tanjira. Zaista ne volim da dijelim hranu, osim ako ja sama ne ponudim i ako više nisam gladna. Iako, čak i nekada kada ponudim, to uradim samo iz kurtoazije, a ne zato što želim da dijelim hranu. Znam da to nije lijepo, ali nije lijepo ni kada te ugrize gladna osoba kojoj uzimaš hranu s tanjira, pa zar nije bolje igrati na sigurno? Priča mi momak sinoć kako mu je trudna kolegica na poslu uzimala hranu s tanjira. On je to pričao u šaljivom […]

Primjetila sam da ljudi svoju ogorčenost i nezadovoljstvo životom vrlo često, drsko i direktno projektuju na druge ljude. Nisam sigurna rade li to namjerno po principu “ako je meni loše, neka bude svima i neka svi to znaju, jer mrzim sretne ljude i odoh im pokvariti dan” ili to čine nesvjesno, s obzirom da im je cijelo biće obuzeto tim negativnim osjećajem i nisu ni u stanju da osjećaju, a samim time i odašilju išta pozitivno i lijepo. Što je tužno, zaista. Treba onda ima strpljenja s takvim ljudima i znati prepoznati odakle dolazi njihov bezobrazluk i naučiti razumjeti da […]