Djevojka u mojim ustima

Kao većina žena, pretpostavljam, nisam u potpunosti zadovoljna svojim tijelom. Uvijek mogu naći nešto što bih htjela da je drugačije, i iako sam sebe prihvatila i zavoljela, u odnosu na godine prije, kada sam se vješto skrivala ispod odjeće, ta samoljubav nije na takvom nivou da mogu reći kako mi se sve na meni apsolutno sviđa i kako nikad ništa ne bih mijenjala. Pomalo je sebično to i bezobrazno, ali nadomjestak za to tražila sam u ljubavi drugih ljudi. Kao da bih se lakše prihvatila ako oni te mane na meni ne bi vidjeli. Ustvari je obrnuto. Na stranu ljubav […]

Jedna od stvari koje mi mnogo, mnooogo idu na živce su muškarci koji su hrabri samo kada su u čoporu. Istina je, zapravo, da nema ništa jadnije i plašljivije od muškarca koji se oglašava samo tada. Obično su takvi najglasniji, najpametniji, najduhovitiji… koja djevojka ih ne bi poželjela sada i odmah, tu na licu mjesta! Takvi su pojedinačno manji od makovog zrna, hodaju pognute glave, nesigurni u sebe, upiškili bi se da im djevojka priđe. Rijetki su oni koji se okuraže da dobacuju iza leđa kada su sami. Takvi su obični s razumom na Vi. Žurim sinoć da se nađem […]

Bila jednom jedna Morgana koja je svakog dana tramvajem išla na posao, a bogme i vraćala se s posla. Nije joj to teško padalo, jer su ljudi bili civilizovani i kulturni, znali su svoj red prilikom ulaska i izlaska iz istog, čekalo se strpljivo da putnici izađu da bi drugi ušli, besposlene, zle vještice nisu se ujutro gurale da onako sjede u tramvaju, a Morgana nije morala kroz zube da cijedi zadnje atome uljudnosti da bi zatražila od ljudi da se maknu sa vrata da se može ući. Revizori nisu maltretirali ljude bez karte, jer su ljudi kupovali karte koje […]