Zimska maštanja

Subotnje je popodne, a može biti i nedjeljno, i ljeto još nije spržilo zrak svojom žestinom. Početak je mjeseca juna, turisti još uvijek nisu preplavili grad i neobično je tiho za to doba dana. Nosim samo tanku haljinicu i ležerno prebačen pulover preko ramena. Stopala mi se raduju sandalama dok svježi vjetrić pirka između prstiju i ispod haljine. Sjedimo sami ispred jednog usamljenog kafića, sto i stolice su na trotoaru, ali ne smeta, jer nema prolaznika. Pomalo pričamo, pomalo gledamo u daljinu i šutimo, dok udišem miris grada u rano ljeto i zalutali dah zelenila iz obližnjeg parka. Osjetim sunce […]

Kao kofol

Moram priznati da sam mnogo rahatnija otkako sam prestala da čestitam rođendane i Nove godine ljudima s kojima ne pričam u toku godine. Nije da je to meni predstavljalo neki teret ili obavezu, ali smara me pomalo to glumatanje iz kurtoazije, kada nas, mora se priznati, i nije baš briga za ljude s kojima nismo u kontaktu. Mene barem nije. Totalno sam ravnodušna, pa im ravnodušno ne čestitam ništa. Jedan od razloga što mi je zid na Fejsu zaključan je i taj. Kome je zaista stalno, čestitaće porukom, sms-om, nazvaće… Nisam se jednom uhvatila u situaciji da mi bude mrsko […]

Za nove stare…

Meni je ova Nova godina tako srkletli, svaki put, i ja samo jedva čekam da prođe sva ta frtutma oko iste, pa da prođe januar, eh, pa da onda prodišem. Iako sam do prošle godine imala legitimne razloge da Novu godinu, njen doček i sve oko toga mrzim, prošle godine sam uživala i nakon dugo godina dočekala s nekim s kim sam to zaista željela, mene opet takva nervoza uhvati, da ja nemam pojma što je to tako. Ne mogu pronaći nimalo ljepote u decembru i januaru (posebno po ovom nevremenu), uhvati me nervoza i tjeskoba od ove užurbanosti i […]