Nije mi baš lako govoriti o svojoj sreći, iako bih to iznimno voljela, ali se pomalo bojim, zato što imam neprekidan osjećaj da nekome to smeta, da bi mi to neko htio pokvariti ili da je zavidan. Bilo da je u pitanju sreća u ljubavi, u poslu… u bilo čemu. I nemam taj osjećaj samo kada sam ja u pitanju. Takvo mišljenje imam i kada su u pitanju drugi ljudi. Je l’ im malo bolje krene, nego drugi će pokušati da to obezvrijedi, pokvari, da ružno priča o tome, da zavidi.
Od moje mladalačke, naivne pretpostavke da su svi ljudi u suštini dobri, počinjem da vjerujem da je baš suprotno. To se može odraziti na tako, naizgled, beznačajnim stvarima kao što je npr. igra “Ne ljuti se, čovječe”, gdje suigrači jedva čekaju da pojedu onog drugog, tako strastveno i krvnički, samo, eto, nek on ne pobijedi. Možda primjer nije dobar, jer bit igre i jeste to, ali htjela sam da kažem da se u ljudima, u trenutku rušenja onog drugog, pali takva vatra, da je prosto nevjerovatno koliko se volimo radovati tuđoj nevolji.
U svom okruženju imam najmanje dva primjera tuđe zavisti i zlobe kada je u pitanju nečija sreća i uspjeh, i to je toliko ofirno, da je degutantno. Voljela bih samo da znam, ukoliko nečiji neuspjeh onoj strani koja se istom raduje, ne donosi nešto korisno, čemu služi sve to likovanje? Je li zloba i radovanje tuđoj nesreći samo po sebi svrha?
Ljudi, hilfe!
Mislila sam da će pitanje o krojačici za vjenčanicu biti moje prvo i posljednje koje ću postaviti ovdje, ali grdno se prevarih!
Naime, u potrazi smo za bendom. Zasad imamo dvije opcije. Prvi bend je dosta raznovrstan i sviđa nam se šta nude. Sviraju zabavne, domaće i strane, sevdalinke, narodne (ali ne i turbo folk, koji bih ja svakako zabranila), što mi je i više nego prihvatljivo. Drugi bend su više tamburaši i od zabavnih ne sviraju mnogo, a i ono što sviraju nije moj fah. Ali, imaju sve instrumente i muzika je “živa”. Sviđa mi se muzika, a glasovi… pa, manje nego u prvom bendu.
Kako stvari stoje sada, evidentno je da malo više naginjem prvom bendu, ali htjeli bismo da imamo veći izbor, pa ukoliko imate neke prijedloge, molim vas budite ljubEzni i predložite. Znači, da sviraju sve osim turbo folka. I naravno, da su cijenom prihvatljivi običnim ljudima, koliko god ja neobična bila.
Danke, fala.
Go House Stark!
Instrumentali, za mene, nekad ispričaju mnogo ljepšu priču, nego što to čini neka pjesma sa tekstom. Emotivniji su, prodiru dublje u srž, posebno ukoliko postoji neka priča koju taj instrumental već prati.
Serije ili filmovi bi bili nedovršeni bez dobrog instumentala.
Svake godine pred novu sezonu GoT, nabrijem se na njihov soundtrack i samo sam još nestrpljivija za novim epizodama. A sjećam se kada su ih prvi puta najavljivali na FOX-u, mislila sam biće neka prosječna kaka.