Djevojka u mojim ustima

Požljela sam da putujem. Želim da obiđem svijet, uzduž i porijeko i ne bih žalila ni zadnju marku dati za kvalitetno putovanje. Nisam negdje bila od ljetos, ako dobro pamtim, što je pravo dugo i već me svrbe pete. Naredno (rođendansko) putovanje je u Dubrovnik (u kojem, vjerovali ili ne, nikad nisam bila), a poslije toga, ako daju novčane prilike i ako da Bog, Norveška. Imam u glavi beskonačnu listu svih mjesta koje bih željela da vidim. Želim da iznajmim auto i mjesec dana se vozim po Americi, iako je New York moja želja nad željama, mada mislim pomalo precijenjena, […]

Za razliku od, recimo, moje sestre, koja nikad nije sama i vazda je okružena nekim ljudima, što prijateljima, što onima koji to baš i nisu, ja nikad nisam bila žena naklonjena ljudima. Imam ja ko nekih prijatelja, a one prave, s kojima se ko malo češće i vidim i čujem, mogu nabrojati na prste jedne jedine ruke. A nešto mi više i ne treba. Čak i ti moji prijatelji znaju da ja baš nisam od onih ljudi koji trče i zivkaju da se vide i čuju svaki drugi-treći dan. Sudeći po njihovom održanom postojanju u mom životu, oni to razumiju […]

Da mi je znati šta misle oni koji odu u javni WC (evo, npr. kolege na poslu kada odu u WC ovdje) i pri tom ne puste vodu poslije obavljene nužde? Je li misle da će to neko drugi za njih uraditi? Ili radnja puštanja vode bude fizički onemogućena od silnog posla koji obavljaju, pa ne mogu ruku podići u visini vodokotlića da pritisnu tu polugicu? Recimo da nekad i zaborave, ali ne možeš zaboraviti 6 od 10 puta. Ili ih mame kod kuće nisu učile da je lijepo i po bontonu, poslije izbacivanja svojih tjelesnih izlučevina, pustiti vodu, da […]