Kako nauciti biti zahvalan svaki dan kad vas ljudi nerviraju? Odnosno, kako opravdati neciji zloban ili glup postupak ili ga jednostavno nauciti ignorisati i biti zahvalan na onome sto se tice samo tebe? Ili, kako nauciti ne primjecivati stvari koje te nerviraju? Zelim biti zen.
****
Upravo vidim da ljudi jos koriste Tumblr ❤️
Osam godina, ti i ja. Deset, ako racunamo i ono prije papira. Bez tebe sada ne bih ni znala dalje i tesko da se mogu i sjetiti zivota prije nas i nase porodice. Hvala ti sto si moj zivotni saputnik. Volim te.
Izuzetno mi smeta i ide mi na zivce ovaj poremeceni sistem vrijednosti, za koji ne znam otkad je ovakav kakav jeste, ali ga ja ne pamtim u svom djetinjstvu. Govoricu npr. evo konkretno o skolama i vrticima i proslavama rodjendana, te kupnji poklona za uciteljice.
Da se odmah ogradim od dobrodusnih jezicica, meni nije problem dati 10-15-20 KM kada se skupljaju novci za poklone, ali mi je itekako problem sto je to uposte postala norma, jer, budite sigurni, ne moze svako izdvojiti ni tih 10 KM.
Ranije bismo u skolu nosili kesicu bombona i krenuli od klupe do klupe da pocastimo drugare i drugarice kad nam je rodjendan i to bi bilo to. Danas slavljenici pakuju male paketice svakom posebno u cijelom razredu. Inace mi taj obicaj da slavljenik nekome nesto poklanja bio nejasan, u najmanju ruku. Kako je do toga doslo, ko je taj prepametni roditelj kome je palo na pamet da pakuje paketice i time uspostavio standard svima ostalima, bas bih voljela da znam. Pa djeca onda zagledaju sta je ko spakovao, je li ovaj slatkis ili onaj, vidi onog stavio onu cokoladicu od 0,30 kf, a ne onu od marke…
A, da ne pricam o tim rodjendanskim proslavama koje kostaju pola plate. Ono sto smo nekad gledali na MTV kako u Amerikama slave Sweet 16, tako je kod nas sad za svaki rodjendan. Pa neko takmicenje ko je platio vise, ko je doveo maskotu, ko je doveo madjionicara, a ko pEvaljku, ko je platio kino i grickalice za 15 djece, a prosjecan ulaz u kino ne kosta ispod 25 KM… Pa cija je torta nadjidjanija, skuplja, visa…
Sta ce roditelj koji to ne moze da priusti? Sta ce dijete kojem to roditelji ne mogu priustiti? Mislite li da moze svako dijete razumjeti zasto ne moze da dobije proslavu na nivou neke slave?
A ako si u finansijskoj prilici zelis li zaista djetetu bas sve to uskratiti uz vrijedne zivotne lekcije kako se za nesto u zivotu treba i pomuciti i kako ne mora i ne moze dobiti bas sve sto pozeli, te kako ne treba da se uporedjuje s vrsnjacima? Zelis li i treba li da si taj roditelj?
I sve to krece od vrtickih dana. Proslavi rodjendan u vrticu, pa ga proslavi s drugarima van vrtica/skole, pa proslavi s familijom… kazem ja, ko Ivkova slava.
Na sve to nadodajte da se uciteljicama vise za praznike ne kupuju cvijece i bombonjere. Odnosno, kupuju se, ali uz to ide uglavnom neki komad nakita ili sat. I ne, nije to samo kada se oprastate s uciteljicom, nego uglavnom kada je 8. mart, npr., i tako ti neki, usput, praznici kojima svrha, sama po sebi, i nisu pokloni.
Ja znam da se zivot mijenja i tece i dolaze nove generacije s novim vrijednostima, ali sada kada su moja djeca dio tog sistema, primjecujem i vidim koliko je poremecen i koliko je naglasak stavljen na skroz pogresne stvari, a da djeca izmedju sebe nemaju nimalo empatije ni podrske i da se samo gleda ko sta ima vise i bolje.