Hello Sa part II

Prije nego sto, za nekoliko dana, odem za Rim, da napisem i ostatak ove price, poznate kao jedne od najcitanijih na mom blogu. ?

Uglavnom, pored tih finih gostiju bilo je i onih manje finih za mene, a i onih kojima boravak u mom stanu ili Sarajevu, opcenito, nije bio tako fin.
Imala sam dvije porodice, jednu iz Turske, a drugu iz Poljske kojima su, u razmaku od nekoliko sedmica, obili auta na parkingu i ukrali neke sitnice, jer nisu mogli nista krupnije. Najveca steta tu su bila ostecena auta, ljudi u tudjoj zemlji, policija nezainteresovana, koliko god da sam se ja trudila tu pomoci i olaksati, jer “to su lokalni narkomani, ciljaju turiste”, znate one folove – odavno poznati policiji.
Koliko sam se ja, kao domacin, usrano i odgovorno osjecala, nepotrebno je pricati, a ni zamisliti ne mogu kako je bilo njima. Od tada sam, do kraja te price sa izdavanjem stana, gostima samo i izricito naglasavala da parkiraju u garazu u blizini.

Imala sam i neke aljkave studente iz New Yorka, na proputovanju Evropom koji su ostavili prilican nered, kao i jednu Ruskinju koja je polomila case, ostavila svoju kozmetiku, ves i nov kisobran “kao poklon meni”. Ha ha.

Bilo je tu gostiju koji se ne bi pojavili, ne bi ni odgovarali na poruke, laznih prijava smjestaja koji samo zauzimaju datum, a ne mozes ih otkazati prije nego sto se ne pojave. U tom je aspektu AirBnB za klasu iznad, jer stiti kako gosta, tako i hosta, dok Booking samo gleda interes gostiju.

Ali, najvise gorcine mi je ostalo poslije jedne Brazilke. Dosla je sama, visine metar i sumska jagoda. Ne pretjerujem kad kazem da joj je kofer bio visine skoro kao i ona. Tiha, djelovala je povuceno, pa mi nesto bi zao da tegli onaj kofer upola njene velicine, te se ponudih da ga ponesem. U njemu ako nije bila jos jedna osoba njenih dimenzija, ne znam sta je, jer mi je do danas nejasno sta je to tacno toliko tesko bilo u njemu. Mislim, kasnije, kad je otisla, imala sam neke ideje, ali opet…

Nista osim portugalskog nije pricala, pa smo se sporazumijevale putem Google translate. Ispocetka mi nista nije bilo sumnjivo jer preko Bookinga, koji automatski prevodi poruke, ne mozete nista znati. Jedina stvar koja je bila mali red flag je to sto je izuzetno kratko i sturo odgovarala na poruke prije dolaska, jer iskustvo je pokazalo da gosti koji na poruke ne odgovaraju pravovremeno i sa dovoljno informacija ili ne dodju ili su problematicni.
Nakon nje sam promijenila skoro sva kucna pravila, ali kakva mi fajda. Ubrzo poslije sam i odustala od te vrste izdavanja jer mi je postalo previse.

Brazilka je platila da ostane 5 dana. U tih 5 dana nije se javljala, samo je zadnji dan pitala moze li ostati duze. S obzirom da sam ja imala neka pitanja za nju, tijekom njenog boravka, na sta mi ona nije nikako odgovarala, kada se javila da ostane jos, pristala sam, ali uz povecanje cijene. Odbila je. Sreca za mene.

Kada je dosao dan da izadje ponovo se nije javljala niti odgovarala na poruke, a vrijeme check outa je vec proslo. Poslala sam muza da ode na vrata i vidi o cemu se radi. Kad je dosao cekala ga je sa koferom ocekujuci da je isprati. On je to uradio ne ulazeci u stan da provjeri u kakvom je stanju, a ja sam sutradan tek otisla da stan pripremim za nove goste.

Ono sto me docekalo ostavilo me doslovno otvorenih usta. Ja takav nered i prljavstinu u zivotu vidjela nisam. Prvo sam zatekla sve zamracene prozore, a u kuhinji je hrane bilo, pa izgleda, samo ne po plafonu. Na podu, na plocicama izgazene i osusene jagode, zagoreno posudje, ostaci hrane posvuda osuseni, ma skoreni, frizider je izgledao kao da se nije cistio najmanje godinu dana.

Kupatilo… kada je bila sva u nekoj smedjoj boji, imam osjecaj kao da je prala boju za samotamnjenje sa sebe, iako je bila tamnoputa. Dlake posvuda. A u dnevnoj sobi, spavacoj i kupatilu hrpe i hrpe odjece, ali ne bilo kakve odjece. Ves cipkani, izazovna odjeca, sandale i cipele sa platformom po 15 cm, okviri od naocala i ono zbog cega sam shvatila sta se tu zapravo desavalo – otisci ruku, dlanova po svim ogledalima u stanu. Sve po dva, jedno pored drugog 🙂

Sve sam otkuhala, cistila sam 3 dana. Ne mogu ja to docarati kako je sve izgledalo. Na kraju sam nasla autobusku kartu Klokotnica-Sarajevo, sto implicira da mala ima tour de BiH u potrazi za poslom.

Pisala sam naravno i Bookingu i njoj, ona bez odgovora, logy, Booking se pravio mutav. Kao, ne mogu oni tu nista. Ja trazila da mi je blokira i oznaci kao loseg gosta, kao sto to moze na AirBnB, ali Booking ni to ne radi.

Poslije nje sam imala jos jednu solo Brazilku gdje sam se odmah sva nakostrijesila, ali ispostavilo se da je ok, kulturna i prijatna i s njom je sve proslo bez problema.

Zaboravih spomenuti da sam dopustila i jednom paru iz Srbije da ostanu u stanu sa psom, iako nisam dopustala ljubimce u stanu (navodno dosli su na izlozbu pasa i pas je vrlo pametan, poslusan, dresiran, te mogu garantovati da nece biti problema). Bio je to neki hladniji period bez puno gostiju, pa sam popustila jer su mi trebale pare, iskreno govoreci, sto se na kraju pokazalo kao greska, jer kad su otisli, nasla sam upisan kauc i jastuk, kao pozdrav od dresiranog i pametnog psa i odgovornih vlasnika, kojima ocito nije palo na pamet da plate za hemijsko ciscenje.

Tu negdje dolazi kraj i mojim zivcima i mome vremenu da o tome brinem, pa sam citavu pricu zaokruzila divnom profesoricom iz Bihaca, koja je bila moj najcesci gost.

Hello Sa part I

Kako nemam ideju sta bih pisala, sama sebi dadoh ideju komentarom kod jednog eminentnog blogera, pa posto ce ga garant zanimati sta je bilo, evo taman da to pretocim u post.

Nekad od maja 2022. pa skoro do kraja 2023. godine izdavala sam stan na AirBnB i na Bookingu. Stan na dan. Dva dana minimalno, zapravo.
Bio je to odlican nacin za brzu i, relativno, laku lovu sa strane. Medjutim, s dolaskom ljeta, SFF-a i tog ludila, popunjenost je bila odlicna, ali ja nikako nisam stizala, pored redovnog posla, da se bavim i time, a nisu to bas sad bile tooolike pare da bi mi se isplatilo da placam nekome da stan cisti i komunicira s gostima.
Tako da sam to nekako uspjela odrzati do pred kraj 2023., kad smo stan dali u dugorocni najam. Zime, osim Nove godine, su svakako bile puste, a rezije skupe, tako da sve ono sto je ljeto donosilo, zima je uzimala.

U tih godinu dana iznajmljivanja bilo je stvarno svakakvih gostiju. I super mi je bilo to iskustvo, voljela sam upoznavati te ljude.
Prvi gosti su mi bili dvojica Kuvajcana, jedan koji je dosao kao wingman ovom drugom koji je dosao da trazi zenu Bosanku. On je veliki dio zivota proveo u Kanadi, pa je htio muslimanku, ali malo otvorenijih svjetonazora. Posto smo prije njihovog dolaska dosta pricali, ispitao me svasta o meni, porodici, djeci, pa su tako dosli s poklonima za nas i djecu, koji su zauzeli i pola kofera. Bilo mi je to, malo je reci, neobicno i, pomalo neprijatno iskustvo, jer nisam navikla na takav odnos sa strancima, ali sam pretpostavila da je to mozda i dio njihove kulture.
Odveli smo ih na veceru, zauzvrat, i trudila sam se biti sto bolji domacin. I oni su bilo izuzetno ljubazni. Prije odlaska slomili su najobicniju lopaticu za obuvanje obuce zbog cega su u stanu, po izlasku, ostavili 20 KM, kao naknadu. Dok je bilo gostiju koji bi polupali sudje i napravili mnogo vise stete, a da to nisu ni prijavili, a jos manje platili.

Ne znam da li je Kuvajcanin ikad nasao Bosanku (tada kada je dolazio nije uspio), ali bi mi bilo drago cuti da se usrecio. Bio je bas fin, kulturan, obrazovan, a i lijep decko.

Imala sam, potom, jednog profesora, uposlenika UN-a, neki svjetski momak, koji je ostao mjesec dana i koji je bio izuzetno ljubazan, uredan i prizemljen. Zadovoljstvo je bilo imati takve goste.

Cesto me posjecivala i jedna profesorica iz Bihaca, isto neka svjetska putnica i predavacica, ona mi je mozda bila i najcesci gost. Isto, divna osoba, odmjerena, s manirima. Zbog takvih mi je zao sto to vise ne radim.

Jedan simpaticni ciko iz Amerike koji je bio na proputovanju Evropom zvao me jednu vecer da mu objasnim kako se spustaju roletne.
Ili kaze, inace je vegetarijanac, ali dok je na Balkanu to vegetarijanstvo je malo stavio na cekanje. ?

Dolazili su mi ljudi iz Poljske, Amerike, Engleske, Rusije, Hrvatske, Srbije, Skandinavije, Njemacke… sigurno sam ponesto i ponekog i zaboravila.

Dolazili su parovi, porodice, prijatelji, samci… i pretezno su to bila ugodna i lijepa iskustva. Kako sam vec rekla, najvise su mi u sjecanju ostala sva ta upoznavanja s ljudima razlicitih pozadina, profila, porijekla, i stvarno je veliko bogastvo kada neko ima priliku da dugorocno zivi u okruzenju i radi s ljudima iz raznih krajeva svijeta.

Pored tih lijepih susreta bilo je i onih manje lijepih. Kako za mene, tako i za goste. Ali, posto bi ovo bio jedan predugacak post, ako bih i o tome sada pisala, onda cu to ostaviti za drugi dio.

Bas mi sad fino ovako da imam to zapisano, da se i ja sjecam.

IV-1

Dodaše me neku noć u neku Viber grupu gdje se dogovaraju za obilježavanje 20 godina mature, iduće godine.
Ja ko da sam s Marsa pala tu. Obilježavali su, onomad, 5 godina, kad sam još možda i htjela ići, pa čini mi se da je bilo i 10 ili 15 godina (jedno okupljanje nije ni održano), ali nisam išla ni na jedno.

Na to prvo, nakon 5 godina, bih još i otišla, nekako friško sve, ali gotovo niko iz mog razreda nije bio. A pošto je tim organizatorima ideja da se okupljaju sva četiri odjeljenja gimnazije naše generacije, ovi ostali koji su i došli nisu mi bili pretjerano zanimljivi, niti smo se bogzna družili.

Sada, nakon 20 godina definitivno nemam želju nikoga vidjeti. Odnosno, ima tu neke znatiželje, da vidim gdje je ko, šta radi, jer valjda je to i poenta tih okupljanja. Ali, osim što sam gotovo svima (mimo mog odjeljenja) zaboravila lik i ime, osobe iz razreda s kojima sam se i družila tada, sada više ni na koji način nisu u mom životu. Osjećala bih se ko krme u Teheranu.
Ali, neka me u toj Viber grupi, da vidim šta su namislili i kako će to ispasti. Možda i mene nešto okrene.

Kakvi ste vi s tim godišnjicama matura? Obilježavate li ih i da li ih rado pohodite?