Zanimljivo kako u Rimu glava ne boli. Nije smetala ni kisa sva tri dana boravka, ni cjelodnevno hodanje…
Samo sto sam sletjela u Smogograd i posla za obavezama, glava ne prestaje da boli.
Mislim da mi to govori da bih trebala preseliti u Rim.
Nego, ja sam tamo prvi put probala Tonnarelli (ili druge inacice tjestenine, npr. Tagliolini) cacio e pepe. S ovcijim sirom i puno bibera. Inace, ne volim kozje, ovcje sireve, ali kada sam narucila nisam znala koja vrsta sira je Pecorino, znam samo da mi se svidjelo. Bila je to tjestenina mog zivota. Kremasta, sirasta i ljuta. Ponesoh i kuci komad tog sira da probam imitirati jelo.
Bio je ovo moj drugi put u Rimu, ali je i on postao jedan od onih gradova u koje se zelim uvijek vracati. Imam ih par na listi, s hajrom da se i prosiri.
