STOP hinjama

U stanju sam da držim jezik za zubima. Ako to želim, naravno. Nisam u stanju da držim jezik za zubima kad mi neko tersa i dobacuje, kao u sebi, ali sasvim glasno da ja to čujem. Nemoj biti hinja, mrzim hinje. Ako mi nešto imaš reći, reci mi u lice, a ne pušući sebi u njedra.



Sinoć sam imala situaciju u kojoj sam bila u stanju svađati se bezobrazno i uvredljivo, ali ne dadoše mi. Sve zbog neke izblajhane, nekulturne, bezmude hinje kojoj smeta što svijet nije njen i što ne korača sama i šugava dok komanduje drugima. E, pa neš! Najgora sorta ljudi su hinje. U očima im hinjaluk vidiš. Recimo NE hinjama!



Toliko me potreslo što se nisam mogla posvađati s njom, da moram izbaciti huju ovdje. Na sveopću tugu i žalost.

Overrated

Za malo stvari u životu mogu reći da me stid što sam ih uradila. Međutim, prije nekih 3-4 godine bila sam dio jednog društva i s pravom mogu reći da je to bio moj najgori izbor u životu.

Tek sada, iz ove perspektive, mogu vidjeti koliko su svi bili neiskreni jedni prema drugima i da je vjerovatno sve, što sam nekome od njih rekla u povjerenju, došlo i do ostalih.



Navede me na razmišljanje o ovome razgovor s jednom djevojkom iz tog društva, s jedinom, zapravo, s kojom sam ostala u dobrim odnosima. Kaže kako su se svi već udaljili, a sudeći po njenoj priči, ni zbog čega drugog nego zbog tih priča i spletki iza leđa.



Što me još više stid priznati, bila sam u vezi s jednim dečkom iz tog društva i kada sam, nakon što sam “izbjegla” iz te skupine, vidjela njegovo pravo lice, osim što me bilo stid same sebe i moje loše procjene njega, u čemu sam inače dobra, sve mi se to iskreno zgadilo i pitala sam se kako nisam vidjela pravo lice stvari ranije.



Smatrala sam se uvijek za osobu koja umije izabrati prave ljude oko sebe. Nemam puno prijatelja, jer osim što sam lijena da održavam precijenjene, isforsirane kontakte, izbirljiva sam i sasvim mi je dovoljno imati pet kvalitetnih osoba u životu, nego 25 onako.



Do prije par godina smatrala sam da je i to društvo bilo ono što mi je trebalo. A trebalo mi je samo u jednom – da bolje cijenim prijateljstva koja sam imala ili su nastala poslije. Da ne pričam o vezama, odnosno vezi u kojoj sam sada.