Jedna od stvari (u nizu) koje mi izuzetno smetaju i nerviraju me jeste kada ljudi ne odgovore na pozdrav. U mojoj glavi toga momenta se javi milion nekih, mozda pogresnih, ali ipak, pretpostavki o toj (nekulturnoj) osobi i drugi put da ih sretnem, ja bih okrenula glavu. Eto, bas mi to nesto smeta i dira me. U oci te gleda i suti. Pa barem glavom klimni.
Narocito je to izrazeno kod starijih (od mene) koje cesto srecem u zgradi, u liftu… nisam tiha, lijepo se pozdravim, pozelim dobar dan, a ONO suti. Gleda te i suti. Staro, a bezobrazno.
A mene mama odmalena ucila da se pozdravljam kada negdje udjem (mada ja pozdravljam te matorce i kada oni udju u lift, npr.), ucila me da govorim molim, hvala, izvini, pa onda kada ne naidjem na odgovor, bas se nesto upalim.
Sad, da li im ne odgovara sto nisam nazvala selam ili neki drugi pozdrav umjesto dobar dan ili zdravo, ja to ne bih znala, ali i u tom slucaju, sta – klimnes glavom!
https://youtu.be/b2XGfWOe7w4?si=nK0BZiCg1mdshvDC