Biti prehladjen i bolan je tesko samo po sebi, ali biti prehladjen i bolan dok ti je oboje djece isto tako prehladjeno i kmezavo je ravno mucenju.
Update na Selinin challenge: omiljena i samo moja soljica iz Istanbula od prosle godine.
Prvi poljubac je najmagicnija i jedna od najprisnijih stvari izmedju dvoje ljudi, ako mene pitate. Mislim na bilo koji prvi poljubac, ne onaj prvi u zivotu.
Ima nesto u onom slatkom iscekivanju i gradjenju energije koja vodi do tog momenta. Voljela sam odgadjati taj trenutak samo zbog tog uzbudjenja koji vodi poljupcu. I zao mi je sto se desava samo jednom, voljela bih da mogu prvi put ljubiti svaki put.
Mislim da se sjecam svakog prvog poljupca koji sam imala. Neki su bili dobri, neki manje dobri, imala sam i jedan uzasan, rekla bih otet, imala sam pokusaje prvih poljubaca, imala sam odlicne, imala sam etericne.
Po emociji, jedan se narocito izdvajao. Mislim najvise zbog tog iscekivanja i vremena koje je vodilo do njega. I sam poljubac u mom tijelu i mojoj glavi desavao se sporo i vjecno, desavao se iz vrhova prstiju, jezila mi se kosa, zaboravila sam disati… Ne znam jeste ikad to dozivjeli, da letite i treperite ko ulicna svjetiljka i da vam od spoja usana i osjecaja pada mrak na oci. Doslovno sam imala osjecaj da sam izgubila tlo pod nogama, nisam mogla odmah ustati.
Ako to nikad niste osjetili, za mnogo ste zakinuti. Zelim vam svima taj osjecaj. Nesto najljepse na svijetu.
Voljela bih da prvi put mogu ljubiti svaki put. ❤️
Zeza me ovaj vas eminentni bloger da se trebam postidjeti zbog starih postova, a on ne zna kako i sta sam ja pisala prije nego sto me on i citao, pa da vidim sta bi onda rekao o tome cega da se stidim. E, to je jedan krindzfest jedne osamnaestogodisnjakinje za ciju blog adresu, srecom, niko ne zna.
Ali ne stidim se nicega, Boze moj, sve je imalo svoje i vrijeme i mjesto, i svoje zasto, i sve me to oblikovalo u osobu koja sam danas. Meni je to vise simpaticno nego krindz.
Znala sam ja i lijepo pisati, nisam samo u prazno palamudila i kukumakala. Listajuci tako po svojoj proslosti, naletim na jedan svoj (kreativni) post koji cu ponovo podijeliti ovdje, jer mi je bas simpa. Napisano prije 14 godina.
Odlučila sam krenuti na svom dvokotačnom nožnom okretalu sa guznim podupiralom na vožnju šetalištem. Predvečerje je bilo tiho. Visokosjedajući pod rep gledajući gospodin se vraćao sa posljednje vožnje te večeri, a svejeb i njegova jebnica su zadovoljni krenuli u sumrak. Sa jednog prozora čuli su se zvuci rukopipajućeg milodrndala. Spremalo se zrakotresno zrakobljeskalo. Zrakobljes je obasjao nebo i požurila sam se vratiti. Bilo je strašno u tom trenutku vidjeti pun kurac pučanstva, a nigdje žive duše.
Totalno sam zaboravila na sutrašnji mozgojeb. Požurila sam do munjovozne stanice, ubacila sam dvokotačno nožno okretalo sa guznim podupiralo u munjovoz, jer je kiša već počela da pada. Zrakotreslo je.
Kad sam stigla u stan, odmah sam sjela na četveronožno podguzalo i upalila kompjuter. Čigrasto velepamtilo mi je na prikazbeniku javljalo da je puno. Morala sam sam se pripremiti za sutrašnji mozgojeb, ali nadstolno guromičalo nije radilo. Samoprcnula sam se, jer sam zaboravila da već od prije šteka. Pomislila sam kako bi mi dobro došao jedan napredno otpozadni jezično-miloklizni, samoštrcni, otkotrljajni-zakotrljajni, samostižući, nogodižući međunožni ubodak za opuštanje.
Ipak, pošto je mozgojeb bio prioritetniji, nazvala sam jednog osvjedodžbenog spretnika munjarstva da mi objasni neke zadatke. Ponovo sam se samoprcnula jer sam nazvala u nezgodnom trenutku, Počeo je da mi priča kako ga je jebnica ostavila i zrakomlatom pobjegla s nekim zajebnikom. Upalila sam slikomično gledalo i čekala da mi dođe inat minđa iz minđe hana, a njega sam slušala jednim uhom. Na programu je pričao neki djelatnik glede pričuve četveronožnog vunenog travojeda. Izgledao je prilično neugledno, a okolostomačni pantolodržač ga je činio još smiješnijim. Iza njega su bili dozemni travožderi i četveronožni rogati mliječni travojedi i neki gliboder kojem tu nikako nije bilo mjesto.
U tome je osvjedodžbeni spretnik munjarstva završio svoju priču, pozdravili smo se, a traženu pomoć nisam dobila. Na slikomičnici je počinjao neki film, a ja sam se zavalila ispred slikomičnog gledala, digla nadzemna izguzična hodokretala na sto, stavila pod glavu punoperjasto podglavalo i oslonila se na sreću za sutrašnji mozgojeb. Od lakolomni okomprovidni zrakobranilac je udarala kiša glasno klizeći niz okolokućno vodopišalo.