Osoba sam koja izuzetno loše podnosi visoke temperature. Za nekoga ko se znoji i na minusu ili pod klimom dok ništa ne radi, ovakvi vremenski uslovi su pakao.
Dodaj na to sedmi na osmi mjesec trudnoće, upalu sinusa, dijete sa upaljenim grlom koje ne prestaje da kašlje, pakovanje za put od 10ak dana kod roditelja za Bajram i još onako malo, gdje će se usput organizovati i dječiji rođendan…
Pa mislim, dobro je što mi je pritisak samo 130/80, mogla sam uz to biti još i malo luda.
Kaže, nemam vremena. Kaže, udaj se i rodi djecu. Kaže, valja odrasti i biti odgovoran. Niko ne kaže da ćeš postati lud u procesu. Još sve to na +35.
…
Ja sada znam koji je dan u sedmici po tome što zapamtim kad ovog svog potomka mogu izvesti napolje. Tako se skontam, aha, jučer je bila srijeda, jer danas u četvrtak imamo dozvolu da udišemo svjež (sarajevski) zrak. Fala.
Još evo da nam dopuste da skinemo rukavice (iako ja tu zabušavam), a bogme i maske, jer dobiću kakvu bolest kože kad se osafunja ispod one gume. Samo čekam da mi znoj rane kakve napravi na rukama. I ovako, već pomalo u obliku balona, ne mogu da dišem, a šta će biti na plus 30 i kad mi se pluća stisnu pod grlo… ili gušenje ili da odeš 500 KM u minus. Volja ti birati.
Baš mi nekakvu tjeskobu izaziva ova situacija, ne znam jel to pojačano trudnoćom ili sam ja samo pekava, ali da mi je negdje pobjeći iz ove kože, države, planete…
…
Iritiraju me ljudi koji su uključeni u neki grupni posao, projekat, razgovor ili bilo kakav angažman, a onda kada se od njih traži sudjelovanje u tome, šute kao mutavi. To mi je nekako jednako iritantno onome kada pješak neće malo ubrzati korak ukoliko je zeleno svjetlo i za auta i pješake, nego lagano se šeta (kao danas jedna stuha, a pri tome priča na mobitel) kao da je izašla na modnu pistu. Ok, nećeš trčati, ali pokaži malo saobraćajne kulture. Takvi ti ljudi neće pridržati vrata, neće ti ustupiti mjesto u javnom saobraćaju ili redu, ukoliko si u kategoriji ljudi gdje bi to bilo očekivano.
Takvi ljudi i mutavo šute kada ih pitaš za mišljenje o nečemu čega su i sami dio i čekaju da ostali obave za njih sve.
Osuđujem ljude koji su bezobrazni prema konobarima, koji na račun od 7,50 km ne ostavljaju bakšiš od pola marke barem, osuđujem ljude koji ti ne uzvrate na pozdrav ili te ne gledaju kada im se obraćaš. Shodno tome mi je iritantno i kada mi se virtuelno javiš i TI započneš razgovor, a onda na moj odgovor ili pitanje ostaviš seen. Zapravo, seen je jedna posebna kategorija virtuelne nekulture i iritira me svakako. Ako nemaš vremena povesti i ZAVRŠITI razgovor, ne javljaj se.
Da, sve ja to gledam i primjetim, I am THAT kind of a girl. (Woman?)