Sestri

Mama je vazda opominjala sestru i mene da se ne tučemo i ne svađamo, jer, jednom kad nas život razdvoji, falićemo jedna drugoj i koristićemo svaku priliku da budemo skupa. Naravno, kao i uvijek, mama je bila u pravu, a to sam najbolje shvatila onog dana kad se sestra odselila u drugu državu, a mene pogled na njenu praznu sobu rasplakao do jecaja. Sada smo jedna drugoj samo gošće i viđamo se svakih 2-3 mjeseca, nekad češće, nekad rjeđe, i sve bih dala da je u nekim trenucima mog života upravo ona mogla biti tu.



Niko se iskrenije nije radovao ni rasplakao od sreće kao ona kad je čula da se udajem i niko nikad neće voljeti kao što to zna sestra.



Sjetim se, pak, često, pa se smijem sama sa sobom, kako sam je plašila da sam umrla, kad se potučemo, pa me ona udari malo jače ili kako nije smjela sama u WC koji je bio u prizemlju kuće, pa bih je ja vodila i stajala na vratima, fiksirajući pogled na njoj, šuteći, dok ona u suzama ne počne da doziva roditelje. Svađale smo se krvnički i više nego ikad s nekim drugim ljudima, znali su nas razdvajati da jedna drugoj oči ne bismo iskopale, ali smo uvijek, a danas još više, jedna drugoj bile i najveća podrška. Niko kao sestra ne zna, bez ijednog pitanja, u tišini, da donese čokoladu utjehe, onda kad misliš da se svijet raspada. Bez nje ništa ne bi bilo isto.

-.-

Nije meni strana činjenica da se neki lože isključivo na zauzete/zaručene/udate/oženjene i doživjela sam da mi kažu: “Samo 6 mj/godinu/dvije u vezi? Šta ima veze, nije to ništa.” i sl. i da insistiraju na kafi ili čemu već, ali se opet malo iznenadih kad mi se danas otvoreno poče upucavati lik kojem sam rekla da živim za zaručnikom i da se udajem za dva mjeseca. Kaže: “Pa može jedno piće prije svadbe”. Ja se počela smijati od muke.


Bi mi neprijatno i baš me srklet uhvatio kad sam shvatila gdje ta priča vodi, a on tako nonšalantno sve to mene ispita, a prsten moj ‘nako sjaji mu u lice. Još kaže “htjeo”.




Baš me zanima gdje rastu takve karikature. Tačno me huja uhvatila na to uporno pokazivanje nepoštovanja. Upornost nekad nije poželjna, treba znati kad odustati ili, u ovom slučaju, ne počinjati.