Djevojka u mojim ustima

Ja često morim kako bih voljela ići negdje vani da živim. Čuj, VANI. Jer ovdje, “unutra”, guši ova malograđanština, tijesna je ova (pot)kupljena država i svima nam tamo, vani, djeluje ljepše. A i šire, što figurativno, što doslovno. Bila sam prošle sedmice u Beču; tako je prostran da čovjek prodiše samo kad ga s prozora gleda. Mnogi moji poznanici i prijatelji su otišli za tim širinama, pa kad krenu da kukaju kako bi se vratili, huja me uhvati, jer sve imam osjećaj da bih ja, da odem, bila sretna što sam pobjegla iz okova zaostalosti i lopovluka ovog trokutića Evrope, […]

Kaže Howard (TBBT), a ja se slažem, i sama to često ponavljam, da je najgluplja stvar koju nekome možete reći, kada brine o nečemu: “Opusti se, ne misli na to!” Evo, a ja sve dosad mislila na to i sad kad si mi ti to rekao/la, ja ću prestati, nisam se toga sama sjetila. Hvala najljepša, sve moje brige su nestale.

Znala sam često dobiti kritiku na račun toga što vazda imam slušalice u ušima kada sama izlazim vani. Ali, da nije tako, ja bih bila prisiljena da slušam razne gradske (i one, ne tako gradske) zvukove, pa galamu, psovanje, nerviranje, cičanje, smijanje (posebno ako meni nije do smijanja) i sve ono što me može iznervirati, a mene je prilično lako iznervirati. Tako da, za dobrobit svoju, a Bogme, i tuđu, slušalice u uši i svi veseli. Jutros sam se, zorom ranom, dok se još ni kapci nisu odlijepili, ni meni, a haman ni drugima, zadesila u jednoj prodavnici da sebi […]