Ne sjećam se koliko sam godina imala, bila sam u osnovnoj školi, ali mislim da sam imala između 7 i 10. Moja rahmetli tetka tad je živjela u Zenici, a ispostaviće se, godinama kasnije, da je i moj muž živio u istoj zgradi kao i tetka, gdje sam ja dolazila dosta često.
Sjećam se i jedne večeri kad sam ostala noćiti kod tetke, djetetu sa sela bio je to neki doživljaj. Od svega pamtim zvukove saobraćajne vreve, auta, zujanja, navečer kad utihne grad, čuje se samo taj zvuk noćnog saobraćaja i s prozora se vide treptava svjetla, a dnevna soba u kojoj sam ja spavala bila je obasjana tim noćnim svjetlima i dugo sam bila budna, uzbuđena zbog tog osjećaja, kao da sam u nekom velikom gradu. Za mene je možda i bilo veliko. Moje ruralne noći bile su tiše, cvrčci, ptice, šum drveća i zvjezdano nebo uveliko su se razlikovale od onog što sam gledala i slušala tu noć.
Gledam večeras kroz svoj prozor u Sarajevu, živim na visokom spratu i imam divan pogled svaku vedru noć. Ali, ljeti kad su otvoreni prozori ne čujem baš tu saobraćajnu vrevu, tek motore iza ponoći. I galebove. Možda jer sam visoko i nisam baš odmah uz glavnu saobraćajnicu. Nije mi to taj zvuk koji sam kao dijete doživljavala, ne znam ga ustvari ni opisati, nije to ništa naročito lijepo niti posebno, ali mi je bilo drugačije i, na neki čudan način, umirujuće.
Probaj ustati u sabah prije svitanja, prelijepi zvuci ptičica budu.
Mene je jedno vrijeme budila neka ptica bas posebnog “pjeva”, pravo rano ujutro, ali mi uvijek bilo mrsko ustajat da vidim koja je, i skontala sam da centar sa onim starim zgradama i unutarnjim dvorištima očuva faunu tako dobro, da su mi na taj balkon i u sobu slijetale životinje od kuna, šišmiša, do bijelih golubova. I još ta nepoznata ptica koja me budila.
Ustajala sam i tako rano, ali eto nešto nisam obraćala pažnju. Ali hoću.
Dok sam živjela u Starom Gradu stan je bio na takvom mjestu da se činilo da uopšte nisam u gradu, a bila sam na tri minute od Katedrale. Prozor jedne sobe, kupatila i kuhinje je gledao na zelenilo, krošnju drveta sam mogla rukom dohvatiti. I meni su u kuhinju upadale razne životinjke, gavran, šišmiš… o insektima svih vrsta da i ne pričam 😁
Ti sad ko Selina pocela romantizirati. 🙂
Ja ga vala ne volim. To bi bas morala biti ljubav da pristanem na kompromis da zivim u nekom vecem gradu.
Volim ja, živjela sam na selu do 18. godine i uvijek se imam kome tamo vratiti, a grad baš volim. Velike gradove. I ovaj svoj pogled, naročito, a zavoljela sam i ovu mahalu. Zato vjerovatno i romantiziram jer uživam u njemu. ☺️
Draga Vangelis, kako misliš počela 😂 ja sam vazda takva bila, pogotovo sa traumama 😂😂😂
Morganu razumijem, ja sam na gradskom brdu ali nema te buke, više su tako ptičice, crvčci i šumovi vjetra i mene budili i uspavljivali. Ali baš kao i ti sjećam se momenta kad sam kod mamine strine spavala u stanu na Brčanskoj, ona je na 4-5. spratu, baš na ćošku kod glavne velike raskrsnice i nikad prije do tad nisam čula tu vrevu i buku osim kod nje pa sam isto tako kao i ti reagovala, i meni je to ostao podsjetnik na neki djetinji momenat 🙂
e, tačno tako, znaš o čemu pričam. Kad god dolazim u Zenicu i prođem pored te zgrade, sjetim se toga, više mi je to neka nostalgija za djetinjstvom i tim trenucima nego ljubav za gradom kao gradom, ali je to bio tako neki fin momenat, što kažu core memory ☺️
Fino receno. Ja sam izvan grada. Meni je isto lijepo. Ja volim mir i tisinu i komociju. Zivio sam i u houstoru i tamo je isto fino, nesto drugacije ali je fino. Ustvari sve je fino kad si rahat od ljudi i tako neke pretjerane buke ili nesto tako.
volim i ja sve to, ali mi ne fali toliko jer imam roditelje koji imaju kuću na selu… mada nije to selo, selo, kao ovo sa Banditine slike, ali definitivno nema veze ni sa gradom… eto onako ruralno područje. Za pravi doživljaj sela, tišine, mira i zelenina odem na vikendicu kad se poželim. Ipak, volim grad i dok sam mlada barem imam želju živjeti u gradu. Zapravo bih najviše voljela iskusiti život u nekom milionskom gradu, recimo NY, taj momenat da se mogu izgubiti u toj masi ljudi i biti sama među milionima mi je baš privlačan.
https://ibb.co/LhhrsXGY Ovo do kraja života🙂
ovo jest prekrasno, na ovakvom selu nisam nikad živjela. Prolazila si barem kroz Mtzć, znaš o kakvom selu pričam kad to kažem 😀
Ova kućica na osami, u dubini šume, u dubokoj prirodi je nešto posebno i to bih sigurno i ja voljela imati.